Bijegovi i stihovi

Cijeli si je život tražio Sada kada si je našao Dok te bude ti ćeš bježati Bježati od sebe samog Svojih snova i bolova Bježat ćeš od nje Pamtit ćeš svaki zid Svaki grafit sa njenim imenom Istim onim  koje nisi imao hrabrosti Izgovoriti u svojim pjesmama Šaptat ćeš ga kada budeš sam Dok te bude lagat ćeš Da ona za tebe nije bila ništa Tvoje pjesme da su pisane drugoj Niko ti ni ovaj put neće vjerovati Ni ti sam dok je budes tražio U licima nepoznatih

Rajska ptica moja

Ne dirajte mi moju rajsku pticu Mog slavuja, moju ljepoticu Ja ne dam suze na njene oči Ne želim joj strah od onoga što će doći Sve svoje ružno za sebe zadržite Moju rajsku pticu na miru ostavite Znajte za nju ja ću oblake razmaknuti Koliko teška bila planinu ću pomaknuti Idite svojim putem sreća vaša možda će doći Pustite nju i te nježne oči neka u miru snivaju Neka njene plave kose i bijelo lice Najdraže ruke bez straha umivaju

O samoći i zidovima

Nekima je Svevišnji dao Ljepotu, sreću i bezbrigu Tebi je dao nesavršenost Tuđu zlobu i samoću I snagu da sve to izdržiš Ti bi danas plakao Suza nemaš i ne smiješ ih imati Danas bi nekome nešto šapnuo ali Sa tobom je samo tvoja sudbina i Jedan žuti zid ostao bez riječi Cijelu noć u zid si gledao Pitao si ga što ćeš se pitati Dok budeš disao i svijetom hodao Zašto neki imaju sve A ti samo sudbinu i sivu samoću

Dok lutam i pišem poeziju

Ne plašim se da te neću sresti Nekoga dana držat ću te za ruku Pišući tvoje ime na nemirnom pijesku Pored mora naših želja i tihih nada Ništa ti taj dan neću kazati Ti ćeš veselo šutjeti Onako lijepo kako samo ti to znaš U mojim očima sve će ti pisati Tvoj poljubac sve će mi reći Dok lutam i pišem poeziju Ja pratim sunce Njegove zrake izbijaju iz tvog osmijeha Osmijeh tvoj daje mi svjetlo i snagu Na kraju puta moja je sreća Tamo me čekaš ti i tvoja…

Vjetar

Pitaš me za stanje duše Reći ću ti iskreno Tamo nema ništa Moja duša je pustinja emocija U živom pijesku ponekad se nazre Ostatak ostataka nekog prijateljstva Pustinja i pustinjak u njoj Žive svoj život osobenjaka Samo ponekad pustinjski vjetar Šapće tvoje ime

Plod i san o njemu

Sanjao sam jednom divan san U naručju si drzala Plod naše ljubavi Sretni smo pružali ruke Ja i ti i Naša tek rođena sreća Nije bilo ružnih riječi I ćutanja bez smisla i kraja Oko nas je bila samo svjetlost Pored mene ti i Tvoja mila, topla ruka Danas kada hodam sam ulicom Sanjam te otvorenih očiju Sanjam da između nas nema zidova Od bespredmetne mržnje i prezira Zamišljam da koračamo skupa Da nam zlo ne može ništa

Oblaci

Podigni glavu iznad svega Iznad blata i korova Ti to možeš Ti to zaslužuješ Gore iznad oblaka Istih oni koji su u mrak Zaodjenuli grad u kojem Bijaše suđeno da se sretnemo Tamo gore je vedro nebo Boje tvojih očiju Gore je i sunce Njegova toplina teško dopire do tla Gdje nas je kažu sve više Sve više samih, sve više tužnih Sunce će ti obasjati lice Lice najljepše koje znam Ti to možeš Ti to zaslužuješ

Tiranin

Zove me Tiranin u svoje odaje Pruža ruka ka mome vratu U želji da ga slomi Iracionalan kakav već jesam Mislim na tebe U ovim teškim momentima Ja se tiranina ne bojim Nemir mi unosi Tvoja naivnost sa kojom Posmatraš svijet Njegove tirane i zlo okolo Ne znam šta tiranin smjera Niti svrhu ovog tajnog zova Ako me želi ubiti Želim ti reći iskreno Tvoje lice će mi biti zadnja misao Na ovom svijetu Kada mi tirani budu lomili vrat Ako zlo bude jače Molim te Sjećaj me se kao prijatelja…

Ljubičastoj

Ljubičasta djevojko Okreni se i reci Čemu tako oštre riječi, Kada za njih potrebe nema. Misli moje, ovdje zapisane, Na ovim nestvarnim i virtualnim zidovima Koji ipak razdvajaju Nisu ništa drugo do ono što svaki razuman ljudski stvor, okom zdravim vidjeti može.