Već godinu dana!

Već godinu dana,tebe nemam već 52 tjedna,samo tebe trebam 365 dana,muke i patnje za tobom previše sati prošlo je od kada rekla si zbogom. Brojke se množe,vrijeme prolazi rane su manje bolne,ali depresija me gazi sudbina moja je kao komplicirana nota neispjevana pjesma,je pjesma mog života. A sada mi riječi,stihovi i poezije pomažu povremeno,poput anestezije već godinu dana živim život pun grijeha uz mene je samo,nažalost…Alkoholna utjeha. Jutarnji mamurluk i pokoji sat memorije kraće već godinu dana ništa mi ne znače! Uskoro će Božić,a tebe nema,nema ni brata ostali smo…

Kada bi riječi toliko značile…

S tobom sam mladost proveo s tobom nisam nastradao,a  gluposti sam napravio nikada nisam požalio,jer ti si bio tu i ti bi sve popravio. Svaki dan si me pazio,kao malu bebu u svakome trenutku pored mene si bio ponašati,pisati i odrastati si me naučio. Sada ja tebi pišem,jer fališ mi a ono što želim reći,na papiru nemožeš shvatiti pjesma i rijeći,osjećaje nemogu pratiti. Još od kada su počele nevolje,nisi se htio izvlačiti sve si trpio,a mene muke poštedio nadam se da nije sada tako,jer nisam toliko zavrijedio. Pomalo sam postao…