i to se zove zabava

I nekada je postojao čovjek Stvarao život i bio je život. U ova  gnjila doba mnogi lutaju Mnogi skaču s litica Neki se i poskliznu A neki i dalje stoje čekajući ove druge,koji padaju na putu prema dole….a ovi što čekaju tuđe padove ,ne znaju da već su dole. I to se danas zove ZABAVA. Sluđena žena jauče,zapomaže ,i stade ispred mene!! Moj sin je mornar Mornar na brodu,velikom brodu,znate Lijep je u bijelom odijelu Nije se vratio,vratit će se ..znam..poželio se majke.. Uh,danas je nedjelja,uskrs je,uskrs pada nedjeljom.. Da…

svi se bude protiv nas..ali jedna opire se vlas.

Ljudi su ranjeni Bol jaka S neba slana kiša Pada na jadnike   Luđak pjeva i grana ručerdama: Dragi ljudi,dragi ljudi Nečastivi se budi,nečastivi se budi… Onda se uozbilji..i prasne u smijeh…   Na licima kiša najeda obraze i oči Samo otisci ruku..ostavljaju krvav trag Zub se od zub troši…. ali čovjek je život..i tu završava pitanje..   nismo mrlja,točka u svemiru veliki i u svojoj muci moja vlas pršti životom..željom šta će jadna vasiona!!! Mrtvi kamen,tama plamen….  

požuri..ostat ću

Požuri ,budi što si sanjala sve ove godine Eh…svijetu malo budala… Mi smo se obećavali jedno drugome u deliriju Snovi stvarniji tada bivaju Samo smo se buđenja bojali.. Buđenja..  iznova  smo polazili.   Ja sam bio jak zato sam na jednom sagorio A ti slaba,zato i sada veneš    …i bog se poigra karakterima ……zar mu je do igre…   Požuri,budi što si sanjala Ja ostajem,moj smisao je pao na plodno tlo Al možda od njega ne uberem ploda Možda ga ne dočekam…predosjećam…ne brini Uvijek se mogu nasmijati na sve…

prezirem vaš sjaj(o njima i protiv njih)

Prezirem vaš sjaj, Vašu dobrotu i očuvana tijela Prezirem vaše kose,bijele zube.. Prezirem vaš sjaj.   Prezirem vaše patnje ne shvatljive i glupe Vaše osmjehe od boje i mesa.. Hranu s malo kalorija, Vaše savjete i pomoći bijednima.. Prezirem vaš sjaj.   Prezirem vaša mišljenja,razmišljanja,ponašanja Vaš govor,birane riječi i naglasak, Vaš manir,gest i hod. Prezirem vaš sjaj.   I na kraju,kad već vrijeme tome teži…. Prezirem vas ,eto bez razloga.. Prezirem jer se bolje osjećam Prezirem jer postajem ,ono što vi želite Prezirem jer  sam slab,i nemam snage da vas…

Za neke trenutke…

Sad kad kasno je,sjećam se… Kako lakiraš nokte..i pitaš me:jesu li lijepi? Ha.. pušeš u njih,lak se suši…. A ja zanesen u riječi ,..odgovaram… Reci što želiš da ti kažem,..al ne pitaj me što mislim.. sad kad kasno je,sjećam se.. bojiš kosu,kao iznenađenje za mene…a ja krut i ohol govorim: crno je crno..šta sad….a ti samo rukom pređeš preko pramena a dalje ne znam..već sam izašao van..možda i plačeš..sigurno plačeš.. takva si..ali ne ćeš dugo biti..shvatila si..vrijeme je da me napustiš.. jer ja sam nas već napustio ..tvoja patnja je…

Mir..suprotno od nemir..bravo

Nismo se voljeli,slagani smo Bili smo znatiželjni,vjerovali smo Znamo što hoćemo Ne znamo što nećemo   Glasni u svom htjenju da budemo što nismo Tihi o svojoj ne moći za učiniti prvi korak.                            Lijeni i prestrašeni..truli Dopustimo sebi mir Znamo li mi jadni ..a što je to Mir? Doista,a što je to Mir?..možda je od osjećaja ostala samo riječ,riba na kopnu,mi u svijetu I što su sve te riječi kojima stremimo. Kao ptice nebu, kao duša raju Kao molitva ozdravljenju Kao um okrepljenju.. Sve stremi ka nečemu , kao…

pošto večeraše..zapališe po jednu..*

i budala se nadvi nad papir,i pomisli: ja pismen i ka tome i hrabar i vičan u riječima…i mnogo više od najviše.. tražim i naći ću,jer kao što prozborih ja tražim… riječ kao put cilj kao mir..dakle..dakle ..ja tražim Put za Mir!!! I napustim mudraca,previše mi sličan…a volim kad mislim da sam jedinstven.   Dođem do skupine istomišljenika, kad me ugledaše…glave okrenuše Dođem do jadnika,oni mi se ispovjediše ..ali mene ne saslušaše Dođem do trećih..oni samo šute,al mi se njihova šutnja učini mutna… Četvrti dođoše meni,jer nemaju kome,pa ni sebi…njih…

Zidovi pričaju priče

Ptice pjevaju,mravi radišni kao i obično Priroda se hvali:vidi,kako sam lijepa A ti …tko si?kuda si pošao?     Tragam kao pseto,po šupljoj duši Njuh u vodi slabi,klanjam se suši. Kao luđak svemu okovanom se divim U isto vrijeme se ubijam i želim da živim. U tlapnjama gradim bolji dom Jedini sam koji postoji,a nemam nikog svog, niti sam ikada imao Pogodi tko sam? Pogodi tko nisam? Samo pogodi…   Ne bojim se godina,vremena ni promjena Lažno ostavljam mlađima svijet Bogove sam prizivao,al svaki je imao svoj vijek ..od svih,…

Vi gospodine,a što želiš čuti,

A što želiš čuti? Pred Djevicom klečati,i govoriti joj jad Nije isto djevice lišiti junfa  a od Druge tražiti oprost..  I ja bih nešto drugo rado bio Al ne mogu.. Mogu gore al ne mogu bolje.   A što želiš čuti? Da su svi ljudi isti Istu sisu dojili Istoj laži klanjali Ne,opet si u krivu Razlike među nama,jedino su vrijedno divljenja Razlika je samo spoznaja Da sam i ja to mogao biti.. Mogu gore,al ne mogu bolje..   Ti si uvjeren u svoj prestiž, Ja sebe vidim u tvojim…

bar ja,a i ti

Želim te u noći U noći kad sve stane Pred san Jako te želim.   Govorio sam pred naš kraj,,,,,   Zaboravi na sve, Gledaj,gledaj te  zvijezde Pomislit ćeš da su daleko..nedokučivo , Nema veze..nije bitno Ipak su najljepše što nam noć može dati. Zaboravi na sve..teret srca,teret uma,luda nadanja,smiješni maniri Zaboravi na ljude,zagrnimo se ljudskošću Zaboravimo što smo bili,udahnimo radost naše mladosti   Ja te nisam vidio Ti me nisi čula Sad prazan prostor među nama popunjavaju srca kojima lažemo.. bar ja a i ti ,koliko ti još vjerujem…

prešućeno u meni

Gubim nadu  kao oči sjaj S vremenom se prepuštam, I sve manje dulje čekam I sve više manje tražim sreću..   Slike  ispred očiju, mojih očiju, nestaju  dolaze nove, nove slike za moje oči.. povučen u sebe bez  mjere i vage ..sve po sebi krojim i sreću i bezdan…i ono najgore…ono što je prešućeno u meni prešućeno u razgovorima prešućeno u pjesmama prešućeno u molitvama   i tako ja hodam a on ponad  čeka moj kraj..  

Čovjek , riječ ,tišina

San je bijeg od svega Buđenje nada za sada Smrt je bijeg od svega Život je nada za sada   Život za sada buđenje je nada Smrt svega san je bijega San je buđenje nada Bijeg je smrt svega   Nada u bijeg života, smrti sna i buđenja…   Čovjek sanja o sreći Čovjek sanja u zlu Čovjek se pita i samuje Čovjek želi i umire…

Lep je tvoj grad,aman, aman, lijep je

I Bog uskrsnu pet duša Deset nježnih,anđeoskih krila Prhnulo je nebu   U gradu međ brdima, Smrt se ceri smrtnima..   ah napokon…pravdu opet zauzdali silni a već  suknje majki ponovno zadignute,iz grla dahću, željne znoja i ludih očiju pritisnute snagom ,hlače ispod koljena nove vođe su začete u njima, Zlo se sjeme  miluje uz korov… Ja odlazim..rađajte ih bez mene..ovaj put    U gradu međ brdima, Smrt se ceri smrtnima..

kosa

Kao muha na prozoru Moja misao dođe do stakla Sve vidi,sve osjeća Udara,zabija se,krvari..pada na pod.    …odškrini,pusti me van…   Od života ne tražim ništa                      Ni slasti ni vlasti                       Ni svile ni sjaja   Samo odškrini,pusti me van…   Od smrti ću zavapiti svjetlo Da nemani oslijepe u meni…..a od….   Moja draga mi zaustavi pjesmu Igrom kose prekri  bijeli papir Igrom kose, velom crnim, odgovor u uho mi šapnu i misao odleti van..   Jesen je pjesniče ,izgovori te riječi kao da se zauvijek pozdravlja sa…

Rascjep

Dlanovi na čelu Prsti u kosi Dlanovi na usnama Prsti na očima   Šake u grču Tijelo u znoju Ranjen bijeli zid Ugušen u crvenu boju   Čovjek u kutu Sat na zidu Njegova riječ na stolu.   Sunce pokorava zemlju Novi dan hvali se rođenjem   Čovjek   Pada u san…..

Kupido je odrastao

Okončao sam škole Od znanja tek zrno imam ..mnogi ljube i mnogi se vole.. Iz šupljeg u prazno iznova livam.   Našao sam sreću,s proljećem dolazi Jedva mi i došla  a kaže da odlazi… Slobodan sam,s ludima to tako biva Al ropska je duša,ni* bijela već siva.   A sad izvadi mač iz korica od kože I kreni sječi što se mačem može Ne brini za nevine..bog prepozna svoje Crvena ,bijela, crna-sve su samo boje.   Ničeg nema,kažu ljubav se prosi Znaj !!Kupido je odrastao I mjesto strijele sad pušku…

Pogled iz dubine

Sklapaju se kapci Oči traže san U svom miru odlazim U svom miru dolazim…ja se svejedno prepuštam.   Moj život je bogalj kojeg na rukama nosi sudbina Ah,što  mu vrijedi… Kad zna što ga slijedi Kad zna da udahnut mu kraj.   Mnogo je sluda i izroda oko mene Ja sve njih iz dubine gledam Urlaju,grabe,željni mladih tijela Moči,slave.   Iz želje nisu rođeni,al su željom prokleti I cijeli svoj vijek provest će  pogubljeni. Jadni su oni Što stube su im ljudi Jadni su oni Koji nogama do NJega kroče.…

Molitva suprotiva lubb

I svi neka budu protiv njega Nikome ni oslonac  ni utjeha  ni spas ,nikome .. molimo te??  neka bude: napušten od misli izdan od riječi slijep i zaboravljen. Neka bude!!! Molimo te?   I sve što dao ljudima je   ljudima  sad strano neka bude Njegove oči njegov sluh sve nek usahne on i njegov  duh.  i zato te molimo. Molimo te?   ……………………………………… I ponovno bit će začet u iskri svjetla A to posljednji put bit će njegovo rođenje u mraku.  

Zbogom ,morao sam..

Ti bi htjela biti ono što nisi,bar u tome nisi usamljena Ali nemaš u sebi dovoljno svijeta,nit su ti ruke za pružiti ih nekome Tvoje oči nemaju nadu,nitko se ne vidi u njima Ti bi htjela voljeti Ti bi htjela ljubav dati Ne,draga,nemaš kome..sama sa sobom, Tvoj brod sad tone..ja ti neću pomoči…   Sebe sam krunio ,Bogu prao noge,izdao sam Veliko Srce… Koga sam volio s tim se i gozbio…druge sam gazio,strašno sam ih gazio I što sam pisao iz bijesa je poteklo, Iz bijesa od bijesa i bijesu…

Ono si što pišeš,ono si što čitaš..nisam

Nije važno,kao i ostali pušim u ime raka I nalazim razlog za svaki svoj neuspjeh   Bilo bi lijepo kad bi bilo mada i bolje ne bi škodilo stoga daj nam Bože svega a svega najviše ..   bolje se prizemljiti pa nebeski živjeti biti plitak,znači biti dobar plivač mutnih voda nit se boji,nit mudro zbori gazi,guši jači kvači ko je niže taj i gmiže   stoga daj nam Bože svega a svega najviše..   umjetnici divna kasta,crtaju šipke i kamenje iščamće moj novac,a na platnu svi siti i veseli…

Hlad

 Da li bi sve isto cvalo Da se nijedan  Job Nikada ništa nije zapitao?   Bog će doći ponovno I mudro nakalemiti  novo drvo spoznaje I reći: jedite njegove plodove..svi Ali pod njim da niste tražili hlada.     Moje treće oko je slijepo Ne vidim zvijezdu,koja me vodi Izgubio sam sluh,jer glas svoje nutrine ne osluškujem više Osušena je moja ruka pomirenja Ona nema prste,jer bi okidač povukla..ali nišan nikada ne bi gledao spram mojih usta..nisam više siguran ni u to..   Hoću li ikada imati život Koji nikome…

Ti mirno spavaj

  Ti mirno spavaj!! Pustili smo srce,u borbu smo ih dali Ne bi li ovom svijetu razbili sva ogledala u kojima se zrcali kao luđak.   Ti mirno spavaj u toploj kući. Sutra se samo hinjski  prikloni pobjedniku.   Ti mirno spavaj!! Dolaze po nas (ti se ne brini) Ne vjerujem im. Nude nam svjetlo A u očima im vidim maglu i kroz maglu duboko u dublji sjenu izdaje.. To mi je bilo dovoljno..Ne vjerujem im.   Ti mirno spavaj!! Dok za nekog gine kihot Majci umire čedo Bogu  janje…

Odlazak

Dođi ,ovaj svijet je učmal Nema uma,ni osmjeha…samo Obrva do obrve i šake u stisku .   Dođi,vrijeme nas vreba,nadlijeće Jastreb u širokom krugu..prati  u korak,u dah   Dođi , pročitaj mi pjesmu (tvoju jedinu ) O cvijetu i duši O tišini i dodiru   Nebo se zaželjelo  pogleda A mjesec stihova i ljubavnika   Dođi , idemo idemo..idemo daleko u nebesa                                     u svjetlo                                     u san…

Zid

Zaspao sam naslonjen na Zid Razmišljajući o iskonu ,početku Glavurda bi maštala,sad kad riječi više nema Ruke bi rušile,doći do odgovora bi htjele Ne postoje prepreke znatiželji koja budi nemani     Zaspao sam naslonjen na Zid Ne budi me,tamo odlazim često I svaka tvoja riječ ga može srušiti Ti si moje otjelovljenje iluzije Ostani prelijepa..ovo nudim ti san…ništa nemam sem sna   Zaspao sam naslonjen na Zid Slutim omegu ,zaštićenu od naše lažne želje..iza Budi me tijelo ,gladno i žedno Ustajem poražen …   Ako te napustim,ti reci samo:…