SLAVA GOSPODINU, ŠTO ISPUNI POSUDU MOGA TIJELA; UPOZORENJE ČOVJEKU (PSALMI NOVI)

  Potrebe duha odvoji od potreba tijela. I kreni dušom svojom kao putem svojim. Nema života i svrhe što je ispravna, osim načina Gospodinovoga. I sve staze uma vode u trnje, grmlje i drač, gdje mrak i propast proriče izgubljeni tamni vrač. Pa tko da se spasi? Da iz tame nemoći, neznanja i očaja u svjetlo života stupi? I nema drugog načina do života i postojanja, i sadašnjega i budućega, osim načina Gospodinova. I neka ti um ne bude svjetlo, nego oči i svjetiljka na putu. Umom gledaš, dušom vidiš.…

KONTRADIKCIJA PRIRODE

  Kako opisati čovjeka bez integriteta i dostojanstva? To je čovjek koji jedan dan ide s tobom na pivo, a drugi dan iza tvojih leđa prijatelju moj nemirni, govori da si seljo-beljo. To je čovjek bez integriteta i bez ikakvog smisla; Taj čovjek je nešto od najgoreg što se može sresti u svemiru; njega niti Isus Krist ne može spasiti; jer gori je od samoga đavla, a koiko nemoćniji od njega! To je čovjek s kojim se ne može voditi logička rasprava, jer logiku on ne priznaje! I antički sofisti,…

RUŽIČASTE KRAVE / PINK COWS

7. travanj 2014 u 10:17 Danas oko podne, iznad moje glave proletjele su, vjerovali ne bi, 2-3 ružičaste krave. Letjele su u smjeru sjevera i to – bez propelera. Vjerovali ili ne, jutros oko podne vidio sam dvije- tri krave kako lete iznad moje glave. Iz guzice ispadale su im juneće paštete. Preko cijele kutijice naljepljene etikete: velikim slovima DOBAR TEK! To ti znači: Nek ti je of sneck v dobar tek! Danas oko podne, vjerovali ne bi, iznad moje glave proletjele su dve-tri ružičaste krave. Gledale su jedna drugu,…

Bubanj izgubljenog plemena

Molim te, oprosti mi Ponekad se  činim tako sebičnim samome  sebi   Jer sam ponekad tako gladan i ne mogu se nasititi tebe tvoga tijela tvoje ljepote   Ne mogu se riješiti svoje požude   I uzimam te ponovo i ponovo u ritmu koji pojačava i ubrzava poput zvuka bubnja izgubljenog plemena   Oprosti mi što sam toliko gladan i što te uzimam po nekoliko puta poput nekog divljaka dokazujući tko zna kome što   I činim se sebičnim samome sebi I pitam se jesmo li mi ja i ti…

Izbjegli od svijeta

U polutami sobe Dok sunce prodire kroz rolete svjetlo pada točkasto na tvoje tijelo Mi smo izbjegli od svijeta U vrtlogu  naših želja U  plesu naših tijela   U točkama svjetlost obasjava ti lice dok usnama lagano dotičem tvoje grudi   Cijeli svijet progutao je zaborav Za nas ne postoji ništa drugo Mi živimo ovdje i sada U ovim poljupcima u ovim uzdasima Daleko od ljudi, daleko od uskomešaloga grada   Spuštam se poljupcima što polijeću poput malih ustreptalih ptica s mojih usana Daleko od ljudi, daleko od uskomešaloga grada…

Ja u miru…

  Ja u miru svoj vrt obrađujem. Lepršanjem ptičica i zujanjem pčela ja se naslađujem. Ne obazirem se na brbljanja dokonih ljudi niti na buku tv-a i drugih medija. Za problema oba rješenje imam: prve izbjegavam, a druge isključim iz električnog kruga. Tako sređena su oba. Ja u miru svoj vrt obrađujem, darovima prirode ja se naslađujem. I nema veće sreće, dara i zadovoljstva, nego kada iz malog, skromnog i običnog (što bi rekli neki “iz ničega”) stalnim svagadanjim radom samozatajnim stvaraš nešto. Tvoj trud raste i cvjeta u tišini.…

ZAKON ŠUTNJE

Prijatelj mi kaže: U Skandinaviji sve su popularniji programi u kojima netko satima plete… Ja na to odgovaram: … To je “sjeverna mudrost” teško shvatljiva Grcima i Sicilijancima. Oni pak poznaju samo “zakon šutnje” zajedno s Kalabrezima i Napolitancima. S druge obale mašu susjedima svojim Crnogorcima i Albancima. U Hrvatskoj ptičice pjevaju. Da guzice svoje spase brižno zijevaju. Za sve je kriv šef: Nekada pokorne sluge, sada bi da ga streljaju. Mali i pošteni ljudi u nedostatku učinkovite moći žučljive i strastvene bojeve riječima vode o djelima zlih i velikih.…

Poezija

Riječi su izgovorene, boje su nanesene, dan je svršen. Poezija je ono što ostaje između riječi neizgovoreno. Moraš biti ljubavnik riječi i voljeti ih zaista, želiš li biti pjesnik. Ti ne biraš riječi, one biraju tebe. Ti trebaš biti samo dovoljno slobodan da ih prihvatiš. Sapinjat će te, ograničavati i sprječavati. Bit ćeš na sto muka. Ali, budeš li dovoljno uporan u svojoj ljubavi prema slobodi, i s riječima u slobodi, jednog dana postat ćeš slobodan. Dovoljno slobodan da budeš pjesnik. I naći ćeš svoj način da oslobodiš riječi jer…

Zarobljen, Oslobođen

Bio sam zarobljen vrelinom tvojih prepona. Bio sam zarobljen mirisom tvoga tijela. Opčinjen tvojim pogledima i pokretima. Iako sam želio, pobjeći nisam mogao jer bio sam rob svoje strasti. Zarobio me mirisan i sladak sok u ljepljivoj čaški biljke mesožderke. Poput muhe u paukovoj mreži. Poput lika zarobljenog u praznini velike bijele kocke. Ali gotovo je sad. Cvijeće naše ljubavi suho je i uvelo. Nestalo je strasti. Sada činiš mi se poput stranca. Gledamo jedno drugo u noći i sve što vidim su oči potpunog neznanca.

Blagajnica hoće…

Da li je blagajnica u dućanu oduvijek željela biti blagajnica? Njezin posao iz snova? Između 10-15 poslova različitih sasvim i ponuđenih izabrala je biti blagajnica? Blagajnica nije imala izbora. Svatko ima oko dva moguća izbora. Misliš da si imao tri izbora? OK, imao si tri izbora… Ponuđeni su bili kelj, brokula i špinat. To su tvoja 3 izbora… Što hoćeš papati? Blagajnica nije imala izbora. Život je da biraš između ponuđenog i o dalekim pješčanim obalama tropskih otoka da snivaš… Svatko je određen onime u što je stavljen. Što te…

Mnogo toga krije se

Mnogo toga krije se, krije se pod imenom ljubavi, ljubavi romantične između muškarca i žene, između tebe i mene. Uglavnom su to potreba, strah i korist te nešto, nešto simpatije i razumijevanja, u najboljim slučajevima. Potreba – zbog koje izgaramo u strastima naših znojnih tijela; strah – najdublji od samoće, smrti i zaborava; korist – naša svagdanja, i budućnost – sigurnija. To su spone koje nas vežu, spone između muškarca i žene, između tebe i mene. Uz divljenje i poštovanje, uz simpatije i razumijevanje, lako bi bilo reći da sam…

Ona

Stajala je sasvim sama u kutu dvorišta, na sivom i ozeblom suncu. Okružili su je, i lajali na nju poput tisuću pasa, puni žudnje i spremni da je rastrgaju. Ali nije htjela. Tražila je nježnost. Otkrivala se samo meni: njeno mlado tijelo ispod prozirnog vela poput dražesnog pupoljka prvog proljeća. Nudila mi se: Uzmi me, budi moj, samo moj; Zar ne vidiš da mi treba netko? Sama sam, a ovdje je tako hladno. Ja je uzeh, i ona se razli u tisuću boja: žuta, crvena, roza, ljubičasta i zelena. Potekla…

Pouka neodlučnoj ljepotici

Istinska želja i htijenje u dubini duše, vrhovi su svakog čovjeka; ono što čovjek voli, to i postaje. Rečeno je: Što je od tijela, tijelo je, što je od duha, duh je. A tebi ću draga reći: Ne zaboravi da najbolji dio tvog tijela je moj doživljaj tvoje ljepote i privlačnosti. Jer što je ljepota, bez oka promatrača? Što je tijelo žene, bez ruke koja ga miluje? Hladan mramor spomenika okupan rijekom vremena. Ne zaboravi: tvoja je ljepota poput ruže; i prije nego što ljeto mine jak joj vihor otkine…

Pojava bezimene bakterije koja je vrištala u svemir

Zarobljen u svojem mraku, svatko svojoj ruzi stremi, svome maku. Uhicen u magli svojih snova, i djetinih obecanja vidis na kraju tunela punog mraka kako se vrata zatvaraju iza kojih nema svjetla, a nekoc je tamo stanovala Nada. Koja Nada? – pitas. Ona, iz susjedne zgrade, sestra Odisejeva, koja kad je preselila u Argentinu morala je promijeniti ime jer njezino ime na spanjolskom znaci – Nista. I jel se itko ikad pitao, sto to sve znaci, svi ti jauci, uzdasi, krici, ko mrijestenje morskih puzeva u morskome plicaku. O duso…

SOKRAT

  Bavio se opasnim poslom. Razgovarao je s običnim ljudima.   Kroz jednostavan razgovor činio je da postanu svjesni svog neznanja.   Morao je umrijeti. Iz principa, ali i iz praktičnih razloga.   Naime, znao je da nigdje drugdje ne bi mogao tako slobodno šetati tržnicom i provocirati ljude.  

Svjetlo istine

Ja spoznadoh svog srca strane. Zavirih u dubine ljudi i svijeta: Spoznah njihove vrline i mane; Meni ljudi bijahu meta.   U meni bje mnogo nemira; Zavirivah u povijest i mit: Tražio sam uzrok svemira. Ja tražio sam svega bit.   Čitao sam svete knjige: Mudrosti sam mnoge doznao; Veća znanja, veće brige, Al istine u srcu nisam spoznao.   I kad riješih sve dileme, Umu svjetlo istine sinu; Al srce posije sumnje sjeme, I misli u nesigurnosti opet ginu.    

Kontemplacija uz obrok

Dani su kratki, ali poučeni iskustvom… Dok jedemo slatku svinjetinu i svjež kruh, pijemo slatko vino; znamo: dani su kratki, a očekivanja tako velika; ona koja smo si sami zadali, i ona koja od nas imaju drugi; očekivanja su tako velika, a vremena je tako malo; ne možemo si dopustiti još jedno razočaranje; i stoga, odustali smo od očekivanja; i sada, dok razmišljamo tako o tome, poučeni iskustvom, jedemo u miru slatku svinjetinu, svjež kruh i pijemo slatko crno vino.

Misli i razumijevanja

Što sam ja? Jesam li hindus, kršćanin, Židov ili musliman? U kojoj religiji je Bog? Koja je prava, koja je kriva? Sve su i prave  i krive; Bog nije niti u jednoj od njih; Bog je iznad svih ljudi i iznad svih religija. Religije su rezultat ljudskih podjela, i lokalni izrazi ljudskih želja za Bogom;     Čovječe, pripadaš li nekoj religiji ili Bogu kao cjelini?

Put k izvoru

Ti tek sanjaš da ne znaš (dok se tražiš u mislima); zapravo, ti znaš.   Od kad si se odvojio od Boga, tražiš put natrag, svome izvoru.   Sine, ti se sjećaš Boga, jer ono što je u Tebi je od Boga.   Ti si dio Boga koji traži put k svome izvoru.

Snovi

Samo živeći san, možeš živjeti život. Bez sna život je šaka jada, bola i besmisla. San – to su svi oni naši postupci kojima pridajemo smisao u okviru nekog našeg vlastitog filma. Svima nam je potreban smisao – samo on može opravdati naše postupke, na kraju krajeva – i naš vlastiti život. San je ono što želimo dosegnuti i postati u budućnosti; opravdanje za sadašnjost. Netko želi postati majka, netko otac; netko želi dosegnuti istinu, netko kraljevstvo nebesko; netko želi milijune na računu, netko mir i spokoj. Pitam se, što…