Kao šumska vila si

Kao šumska vila si, Plave kose, slatka lica, Dok niz potok silaziš Uz prateće vokale ptica. Bosih nogu vale dražiš, Sjedeći na goloj stijeni. Dodir priroda tvoj traži Sva se voda k tebi pjeni! Sve su ribe na tren stale, Sve je živo tebi podno. Nove baklje sad se pale, Dično Sunce ti je srodno! Ti se bijeliš, zar u mraku? Zar on dalje i postoji?! Sada sve je u tvom znaku, Sada ničeg se ne bojim!

O poeziji i pjesniku kojeg možda znate

I. Cvijetak cvijetak zaluđen tražim a zima mi davnim nabacanim snijegom ne da II. Bila je jesen i bilo je ljeto Još ni lišće nije postalo iskreno i lijepo ali život zato… Prva pjesma i nije bila onoj koju sam volio Prva pjesma je bila onoj koju sam sreo toga dana i s kojom sam se prvi put usudio Ništa, tek riječi ali riječi su potakle riječi i uzbuđenje je izbilo na papir Uzbuđenje uma i emocije i – eko! Prva pjesma. Uskoro sam se već budio usred noći da…

Kapi rose i kapi kiše

Potpuni mir jutarnje prirode. Danas po travkama vise kapi rose i kapi kiše. A u svakoj kapi odraz šume, odraz plavog neba i oblaka, odraz doline odraz drugih kapi i odraz drugih travki što dijele istu ljepotu. Jedna kap otpušta se napokon na tlo, padajući zrakom. Druga klizi niz meko tijelo što ju nosi. Na dnu tijela mokra je zemlja. Na dnu tijela mokro je blato. A blato, blato se protezalo pod travom cijelom šumom. Ta prošlost iz kojeg je rastao život. Ta mokra zemlja, ostavština predaka i njihova tijela.…

Tišina noći opet nešto krije

Tišina noći opet nešto krije. Poljupcem grije moje snene oči. Odavna nije tako nježna bila Ponoćna vila – sjeme snova sije.   Vrijeme taji svako novo sutra. Ponovna jutra samo život kradu. Prolaznost puta kojim čovjek hodi Pobuni vodi – nju tad san proguta.   Prelako noću potone kurs plova Dubinom snova. Zato tražim, hoću Rješenja nova! Da prije neg’ usnem Jasnoću uspem u kalupe slova.   Ali noć shvaća bolje nego čovjek Što nosi vijek, pa nam ga i vraća U sretan tijek. Kad otvori prilaz, Stvoreni izlaz je…

Kvaliteta vs Kvantiteta

sve naše spoznaje i sva naša osjećanja spremamo u riječi . te robusne tvorevine našega uma . a one se prema njima ponašaju tako nasilnički . nezgrapne . mrve ih kao kakav prerasli prvašić koji želi dirati nježna leptirova krila . bez ikakvog smisla za lijepo za glazbu tugu jesen život . jezik se raščlanjuje i raščlanjuje kao da se traži kakva elementarna čestica riječi . kvant značenja . i kako onda njime opisati dojam ili osjećaj? kako opisati potpunost rasutim ka beskonačnosti? kada ipak pomislimo da smo iznad šljunčanog sloja na…

Jutarnja pjesma

Jutros si me prvi put opsovala a da nisam znao razlog. Ponadao sam se da je nesporazum jer ne bih volio da sam prestao brinuti. Mnoge su propasti tako započinjale ali sa tobom ne želim gubiti. Volio bih te zamoliti za oprost zbog svega što je moglo biti ali to nije način. Trebao bih znati. A tebi je suza već zasjala u oku kao upozorenje pred mogući potop. Prilazim k tebi i prilažem nježni poljubac povrh čela. Za početak nadam se da znaš koliko te volim.

Želim biti stijena navali tsunamija

Nekada je glazba bila suptilna ambijentalna chorus ljudskih pogleda moglo se njome ljubiti maštati krasti i opraštati a preostalo je samo tapkanje kiše u mraku. Ovdje sam, sa srcem prislonjenim na tvoja koljena u želji da ti šapnem nešto nešto nježno nešto što već znaš ili vidiš već na meni da spustim laki notni dašak niz svoj jezik preko svojih usana. A iza mojih leđa podiže se zavjesa otvoren je prozor prema gadosti. Moje vokalne nježnosti nemaju izgleda provući se između psovki gradskoga života. I još jedanput su nam odnijeli…