O prvom ludilu

Od svega najluđe je početi.   Toliko se ne zna i toliko se želi a toliko je nov, taj prvi kraj.   I sve je isto sve je isto kažemo, dok se smijemo sa promjenom i glumimo slobodu   Ali ja znam, nikada, nikada više neću tako ne znati što da radim kada te ugledam u gomili i što da kažem kada shvatim da odlaziš.

Želje

Želim da se radim važan pred tobom, jer mi tako došlo, a ti da prijeđeš preko toga, jer me znaš. Želim da ti dotaknem obraze. Šta su dodiri nego sitni ostvaraji mašte. Želim da nikada nemamo strane.Strane su najopasnija mjesta. Ni od čega ti ne želim odvraćati pažnju. Želim supostojati sa svime što primjećuješ. I još se želim uvjeriti: Je li na ovom svijetu uopće moguće sjuriti se u nečiju zjenicu i biti sasvim nečije gledanje.