Tišina

Tišina Tvoja omiljena stvar Otima tmini i ovo malo snage što imade Skida joj veo nevinosti I mada želiš ostat dijete, ti joj se u ruke predaješ Jer dio si nje Zato te i ne čujem Vidim samo ruke sklopljene u molitvu Dižu se k nebu A nitko ih čuti neće   Tišina Kradeš joj ime Na prstima joj se uvlačiš u vene Kidaš joj srce u paramparčad Dozivaš, molitvom preteškom da ode gore Al se ne predaješ Koljena je nemoć poderala, no ti se nikad ne predaješ Istim žarom…

noć

Unesi me u noć Daj mi ime Da me bar neko zazove Da mu velim šta mi je na duši Unesi me molim te u noć I ne gledaj mi noge, ni blato na njima Otkrit će ti svijet koji gazim Ne gledaj mi ruke Suviše je krvi Otkrit će ti svijet kojim plazim Samo me unesi u noć Zahvalit ću ti se mirom koji mi daš I neću zanovijetat Zahvalit ću ti se sa par tihih riječi Ako me čuješ Prije nego me uneseš u noć

ti

Vučem se ponovo tvojim gradom Gradom tisuću grijeha, tisuću sreća Spotičem se o predrasude O tvrdoglavost O prosute snove O onu noć Koliko dugo će značiti kraj Prokletu ne briše ni huk slapova Ni crkvena zvona što nam zvoniše Uporan sam Tako si blizu da te dišem Ispunjaš me do zadnje kapi krvi A ne volim te više Oprosti mi, ali moram te mrziti Možda, čak jednom I zaboraviti

pričamo

Pričaš o nesreći u ljubavi Šutim Nije li ljubav sama po sebi sreća I ljubav treba znati voljeti Svejedno šutim Ljubav je plašljiva i tiha Ne želim da drhti od viška riječi Jer te samo želim voljeti   Tražiti ljubav malo je nezahvalno A ti si uporna O kako si samo slijepa dok tražiš i boju i okus Spoznaš ju obično na kraju Opora je i gorka tad Gadljiva i razočaravajuća, a ljubav ne voli razočaranja Hoće da je maziš, da joj pjevaš, I u tvom traganju već se lagano…