TIŠINA

Pjesma naša odjednom razbija tišinu da me u prokleti tren na te sjeti, tek sad shvaćam koliko mi nedostaješ, da za tebe spremna sam umrijeti. Ovaj put bi se pravila da ne znam da lažeš, vjerovala bi u svaku riječ što mi ti kažeš. Ne bih te prezirala kao onda i rekla sve što sam rekla one noći, tjerala sam te, a sad samo sanjam da me zagrliš, da ćeš opet doći. Ali ti si već zauvijek otišao, tebe ovdje nema više, mrzim ovu tišinu jer sjećanja dolaze kad je…

MOŽDA

Svatko od nas nešto traži i jednom će razotkriti laži. Toliko je pitanja, a odgovora premalo, ali iako ne shvaćamo, sve je neku svrhu imalo. Možda ne bi znali što je svjetlost da nema tame i noći, da se nismo izgubili možda ne bi znali gdje uistinu želimo doći. Možda su bile potrebne suze i trebalo nas je boljeti, da bi naučili što to znači stvarno sebe i druge voljeti. …možda…  

Ponovno rođenje

Srela sam tebe, ti si me pozdravio kao starog prijatelja, kao da si zaboravio da sam nekad bila tvoja draga. Pričao si mi o nama, o prošlim vremenima, ja sam se pravila da te slušam, isti si kao zadnji put kad sam te vidjela, vrijeme na tebi nije ostavilo traga. Bio si pored mene nakon toliko vremena, pričao šale, kao da se ništa nije promijenilo, a promijenila sam se ja, više nemam dušu, osmijeh na mom licu je samo maska ili znak pristojnosti. Gledala sam tebe, a vidjela prošlost, sve…

Lutkari

Ni sve kiše ne mogu izbrisati prljavštinu ovog grada, najjače sunce ne može otjerati tragove tuge i jada. Ovo je grad gdje na kraju i najpametniji polude, ulice su postale pozornice za neke čudne ljude. Oni rijetki koji se usude tražiti pravdu i požele istinu naći, rijetko uspiju jer netko odluči da im život treba biti kraći. Lutkari ne dopuštaju da itko mrsi konce njihovih lutaka, uživaju gledajući svoju predstavu iz svojih mračnih kutaka. Ne znaju da se mogu već sutra spustiti među te lutke jadne, jer s vrha se…