Autor: anita17

Vatra među nama, vatra koja još gori. Tijelo te traži i treba, želi tvoje dodire. Tvoje vrele poljupce i naša tijela mokra od strasti. Tebe i mene u vrtlogu osjećaja!

Želim te više od svega, sanjam te svake noći. Čekam, ali uzalud, čekam kada ćeš doći. Želim osjetiti tvoje poljupce po cijelom tijelu. Nema te više u mom životu, a želim da me uzmeš cijelu. Želim samo jedan tren da se sjetiš kako je bilo. Da me zagrliš kao nekad i uzmeš u svoje krilo.

Jednog dana ću te ponovno poželjeti. Potražit ću te na nekim starim mjestima. U onoj staroj ulici na starom broju. A tebe ondje neće biti. Ti ćeš biti u svome kutku sobe U samoći s molitvama upućenim meni.

Gledala sam te danas očima punim čežnje. Pratila sam pomno svaki tvoj korak. Shvatila sam da odlaziš zauvijek, Okrećeš novu stranicu svoga života. Zaboravljaš prošlost, Odnosiš sve što smo imali. Vjeruješ u budućnost, U ono što te sutra čeka. Ipak, jedno ne možeš odnijeti: Sjećanje koje me vraća u prošlost I osjećaje koji strahuju od budućnosti.

Znam da sam pogriješila, ali neka mi Bog oprosti. Neka mi pomogne da zaboravim, da te više ne sanjam. Želim zaboraviti svaki tvoj vreli dodir na mome tijelu, svaki tvoj poljubac i onu noć mokru od dodira. Znaj da ćeš uvijek biti dio mog života, moje prošlosti. Uvijek ću te se sjećati,a želim te zaboraviti. Jednoga dana možda te zaboravim, ali tek kad umrem, ako te i onda ne sretnem u nebu.

Došao si iznenada, zvao si me da priđem. uhvatio si me za ruku,primaknuo mi se i nježno me poljubio. Moj svijet je otada drukčiji, sve je nekako lijepo, šareno, a ja potpuno bezbrižna. Sada čekam tvoj slijedeći korak, čekam tvoj poziv, tvoju poruku, a srce mi čezne za tvojim dodirom. Hoćeš li ti shvatiti ili ne, ni sama ne znam, ali znam da ću i dalje čekati.