21. Vijek u seoskom gazdinstvu

Poljen je pasla Šarena krava Sritno je rasla Prijala joj trava Na ponos i diku Vlasniku svome Ma po cilom selu Falija se njome I čudo veliko U selu je bila Kad je u sebi čovika ponila -Oklen dite u kravi Pobogu ljudi I staro i mlado Čudu se čudi Biće da ga je tu metnija Oni mali Antin…oni ludi Je brte, on je se uvik oko Šarulje mota Šapće prvo baba ova, pa ota Ajme šta ću sada ljudi Graja gazda Za Šaruljon ludi Po trijes litara mlika mi…

Oda Smrti

Preslavna, putovi tvoji Tamni su i mračni A dodiri tvoji Snovi su oblačni Pod nogama tvojim Anđeli se broje Ta stopala sveta Na nečasnoj zemlji ne smiju da stoje Oči tvoje dvije zvijezde su sjajne Na nebu bezvrijedne a u tebi bajne U kosi tvojoj isprepletene božanske su niti A suze tvoje, Božja su voda Koju ni Sam nije bio vrijedan piti Ti hodaš, a pod nogama ti Svi gradovi su besramnog svijeta Crnu zemlju dotakneš I iz nje najljepše cvijeće procvjeta Ti utjeha si izgubljenih Još od davnih dana…

Zrcalo

Odraz besciljnog postojanja Tragovi bola Čežnje i lutanja… Da, sada napokon priznajem samome sebi Iz plahog oka Gorka suza kanu Na ranjenu dušu Da izliječi ranu Ne, suze ne liječe rane Suze ne vraćaju dane Suze ne ispravljaju greške Suze nas bole, suze su teške O, kako brzo vrijeme je prošlo Osta’ pogled iza Na život jadan i pust A nedosanjanih snova Spisak debeo i gust Da, sada napokon priznajem samome sebi I nov život da imam oprostio si nebi Očaj savladava život koracima brzim I sve češće se čuje…

Ispovijed Pokojnika

Jučer si zadnji put okusio crveno vino Posljednje zrno pijeska je kapnulo Danas samo si truplo,umotano fino Ispričaj priču,što crno biće ti je šapnulo Priča je duga,i nadasve tužna I neće krhki čuti je moći Pričaj je lešu,pa makar i ružna Ona bit će utjeha nama u noći To priča je o sudbini,što sviju nas čeka O molitvi i nadi,što na životu drži Priča o vladaru Vječitoga Vijeka O Raju gdje se pjeva,o Paklu gdje se prži Vidio sve sam,ja očima svojim Jer nije samo mi pričo crni taj bog…

Ljubomora

U srce sam te zarobio Da sakrijem te od svijeta U srce mračno i prestrašeno Gdje cvijeće ne može da cvijeta Duboko u sebi te čuvam Da sakrijem te od ljudi Bolestan i plah vičem Samo moja budi Utroba moja Neka hrana ti bude A suze moje Neka jutrom te bude Zrak koji dišem Neka vjetar ti znači I znam da te boli Al molim te ne plači Kroz oči moje gledaj Svijet je mračan i crn Kroz srce moje sanjaj Boli ga i ljubi Ti njegov najveći si trn…

Čekaj Me

Gledam te, usnulu, pred nogama svojim Jedino pogledom ljubim, jer To predivno truplo, dotaknuti se bojim Gledam te, i osjećam kako duša mi drhti, Tamo želim, zauvijek s tobom, uživati u smrti Na odar tvoj, polažem samo uvelo cvijeće I Suzama svojim gasim plamene svijeće Jer ničeg živog, bez tebe ne smije biti Zatvaram oči, i sam od sebe, pokušavam se skriti Tad u mislima svojim, iskvarenim, mračnim Prečistu molbu izgovaram, riječima plačnim Čekaj me, tamo, na gorama Svetim Poput ranjene ptice, kraj tebe ću da sletim Da zavidaš rane,…

U Rajskom Kazalištu

U dvorani bijeloj razasute ljudske su glave Jedna kraj druge, iščekujući predstavu strave Na pozornici od mjesečine igraju dvije sjene Jedna glumi Boga, druga glumi mene Na koljenima, jedna sjena pruža ruke Uzdignuta, druga ju osuđuje na muke U teatru dvoličnosti, pljesak svud se ori Smiju se i vrište, čekajući da vide, sjenu kako gori Na utrnule ruke, privezuju lance svete Pognutu glavu biju i siju strašne kletve I dok suzne oči bulje, ko da mole: oprosti S Trona Sjena viče: jače, bez milosti Karneval suza, bičevanja, bola U rajskom…