U smiraju dana

U smiraju dana U zraku tišina protkana   Tisuće riječi A niti jedna ona prava   Nemir je sve veći A sreća samo mirno spava   Zovu me daljine Privlači vjetar s visine   More tiho šumi A obala već miruje sva   Srce sreću glumi Tmurno nebo kiši se sprema   Ovdje nema mira Dok sunce strepi, vjetar svira        

Na nebu

Kad jednom nestanem u vječnosti I kad me ne bude više, Ne lij suze na mom grobu, Ionako će ih isprati kiše. Već uputi pogled na zvijezde U jednoj vedroj, toploj noći I nađi zvijezdu koja sja Baš kao moje oči. To moja duša sada sja, Sja među zvijezdama, Gdje se nekad skrivala. I kad ti najteže bude, Uputi pogled na zvijezde, Sačuvaj mi osmijeh u tišini. Gledaj moju dušu Koja sada sja, Sja među zvijezdama, Više se ne skriva!

Mjesto iz snova

Putem svojim kreni, Tamo gdje odrazi su sneni, Zaboravi probleme Što ih stvori sudbina ova, Pođi u mjesto u svom srcu, U mjesto svojih snova…   Ne osvrći se za sobom, Ostavi iz ovog života sve Jer ionako ostavljaš Samo probleme..   Kreni na mjesto iz bajki, Tamo gdje nema zlih ljudi. Svi su tamo sretni, I ti sretna budi.   Jer ako će te Išta ovdje povrijediti, Srce s ožiljcima Nećeš moći slijediti.   Putem svojim kreni, Tamo gdje odrazi su sneni, Zaboravi probleme Što ih stvori sudbina ova,…

Putnik

Oblaci su smračili dan, Tama se nadvila nad gradom. Vjetar nosi tiho otpjevani san. I dok se jesen šulja kradom, Nosi me pjesma…i odlazim daleko.   S osmijehom na licu, nadom u očima, A tugom u srcu..pa čak i onaj netko Tko će me se sjetiti u osamljenim noćima Zaboravit će s vremenom da sam ikad tu bila.   Zrakom se širi težak miris magle i rose. Pokušavam dopustiti snovima da me nose. Krećem.. A svaki je korak sve bolniji i teži. Odlazim.. Ali nemam snage reći zbogom.   I…

Starom prijatelju

Prijatelju, moje noge sada gaze neke nove staze, vjetrovi nas odveli različitim putevima, svaki od nas sad trči za različitim snovima.   Spušta se noć, diže se plima, u životu mi je sve hladnija klima i prisjećam se kroz maglu vremena kad smo zajedno težili poletjeti nebeskim prostranstvima, odlučili saznati sve o dubokim tajanstvima, sanjali o pretjeranim savršenstvima. Zajedno smo maštali o budućnosti i sreći, uvijek smo si imali nešto za reći.   Prijatelju, nisam ni sanjala da će me život tako opeći. Još jučer sam imala sve, a sada…

Sjena

Kroz zatvorena vrata i zatvorene prozore I dalje mi onaj tupi zvuk kiše dopire, Mrtvoj tišini unutar moje soboe se opire, A tjeskobni mi miris puni pluća. I odjednom,  čudnih mi je sjena puna kuća. Šeću prašnjavim podom bezdušno poput sablasti, Kao ponosni simboli mojih neslavnih propasti, Vječnih slabosti i nepobjedivih strasti. I kao da mi dušu žele ukrasti, Iz male duše izrasti, u promjene prerasti Dok ja u svom malom svijetu pokušavam rasti. Žive uz mene i ne daju mi mira, Svakoga dana barem jedna u moju monotonost dira.…

Nisam spremna odrasti!

U mislima vrtim dane sreće i dane sjete, Stojim na vrhu i na dnu Dok nešto govori mi : “Nisi više dijete!”.   Okrećem novu stranicu, a opet na istom mjestu stojim. Neki kažu da je to sudbina, a neki da sama svoju sreću krojim, No od bezbrojnih misli i glasova, Kako da odaberem pravi da me vodi u svitanja nova?   Kao lađa sam što je more nježno njiše, Mami na put u daljine I obećaje da neće biti kiše. No, i dalje sam čvrsto privezana za stup uspomena,…

Starica

Stojim pred ogledalom Nakon još jednog umornog dana, Dok šminka i lažni osmijeh Padaju s lica umorna, izborana, Kad svaka crta je krivudava, izobličena, Gledam svoj odraz i pitam se : “Tko je ona?”   Svake me večeri u krevet prati To nepoznato lice, I dok me sjećanja kroz san vode, Dok muče me sitnice, Dok se pitam hoće li me ikad više Iz sna prenuti ptice, Postajem samo prazna duša S mnogo tužnih uspomena, Izgubljeno dijete u kaosu života Što još čeka neka bolja vremena..   Smisao tražim, razlog…

Sjaj na dlanu

Dok svijet grli crna koperna noći, Stojim sama, drhtim u nemoći. Znam da za dalje snage trebam smoći Jer crni će dani jednom proći..   Zašto sam jedina u noći maglenoj? Zašto sam cijeli život provela u idili staklenoj? Svijet me mazio i pazio kao dijete, Naučio da u srcu nosim ideale velike i snove svete, A sada bombardirana razočaranjima koja prijete I užasnuta stvarnošću što drži svoje uvjete, Puštam vjetru da me s puta smete..   Spuštam glavu dolje u strahu od razočaranja, Isfrustrirana zbog svih neispunjenih obećanja Od…

Nije prekasno

U mojim je snovima još uvijek noć I još uvijek ima vremena, Samo da sklopim oči i sve će tuge proć..   Želim vratiti kazaljke sata Prije nego što istina bude priznata Da bol ostane skrivena, nepoznata U sudbini ovoj što mi je data, U budućnosti koja živi od zanata Da snove mrežom ništavila hvata.   I dok se iznutra sve ruši polagano, Izvana djeluje uredno i poslagano.   Trčim za posljednjom zrakom i ostajem bez daha Jer stvarnost mi je uništila osjećaje i lišila me straha, Postajem bezlična poput…