-22,2

Hladno je, -22,2 Sjecanja su mi ozebla, al’ nisu se zaledila Jos su pomicne slike nasih trenutaka, Jos osjecam miris tvoje kose, Slast usana,okus zadovoljstva. Al’ ima nesto cega se ne sjecam – nije potrebno, to jasno znam! Znam da te volim ludo moja….

Ogledalo

mračno je plašim se ona je tu ne! one su tu! ne đavo tu ispred mene ili možda je to demon Neeeeee to je anđeo! možda…. dolaze i odlaze po redoslijedu mijenjaju se: đavoli, vampiri, demoni, anđeli ili pak…. samo moj odraz u ogledalu?????

besane noci

Sta imam od ovih besanih noci? Vapaj ceznje iskristalizirao se u tvoje ime… Znas li da mi se ujutro strasno spava? Na to sam se smisljeno navikla jer mrzim buditi se iz snova o tebi, koji su sve ucestaliji, vatreniji i sa tankom niti tvoje nepristupacnosti odijeljeni od jave… Znam reci ces da sam luda… Da… za tobom…

Sama

O, kakva muzika, a nikoga blizu htjela bih slomiti samoću u ruci podijeliti s tobom ono što osjećam a tebe nema tek pusti trenuci. Pa ako i oni kraj mene prođu ko da sam sjena u mračnom kutu ostat ću bez želja, volje i nada i svjetlost ću ostaviti ulicom posutu. Zašto sve bježi od samca poete pitaju se ceste, pa i same odu tek neki ludi ljubičasti leptir plovi na svjetlosti ko na zlatnom brodu. Usamljen kao i ja, al zanesen vise ko zna kuda plovi i gdje želi…