SAN

Davno sam prošetala Odajama tvoje duše I shvatila kako Nema ništa Drugo Doli Jedne velike ljubavi I jednog velikog sna Koji se ionako već Ostvario. Nemojmo ga izgubiti.

NEPOMIČNA FIGURA

Ja sam nepomična figura koja čeka ljepše vrijeme da se pomakne   Čekam vedro jutro i nasmiješeno lice   Čekam ptice, zvijezde čekam tvoje srce   Sjetiš li me se ‘kad dok kišnim ulicama prolaziš?   Ja sam samo nepomična figura na raskrižju dviju cesta Okreni se za mnom    

HARMONIKA CAFFE

  Prerano je za kraj, no Jeli kasno za početak   Ne smijem se samoći i glupim ljudima Zabavne su mi samo igre na sreću I autobus na dva kata A, opet tu sam ja   Zatvorena, u sjeni svojih želja Previše nijema da nešto kažem Previše nepokretna da nešto učinim   Poput Hamleta, prepuštam se sudbini, Vodi koja nadire, Duboko iznad moje glave   Okus gorke čokolade, malo čaja I tri lista papira   Hoće li se išta promijeniti

Otporan

Ne okreći se, uvijek nije važno Trnjem si pokriven, nevidljivim trnjem po cijelom tijelu. Ne mogu ti ništa ni vrijeme ni ljudi Postaješ samo ljuštura Ljuštura osobe davno nestale Nova priča u starim koricama Ni dr. Theiss ni horoskop ne mogu ti pomoći Bakalar nije toliko suh Šuma se prostire do unedogled a tvoje oči imaju milijun boja od kojih je samo jedna prava Ona ledena Ne krivi lutke u izlogu One su samo varka a ti si maher u igrama na sreću