Liftom treći kat

Čudno je kako odjednom se desi ostaviš dušu na tuđoj adresi, znam vrlo dobro, liftom treći kat… Pa ritual unutra kad stanem pred špigl, malo se ogledam i razbarušim kosu, baš onako tebi u inat…   Znam nekad i progutati kamen, kad odjednom neki gerilski pramen odbije poslušnost…ti bato…mora da si njen… Zatim pogledom polako obiđem puca, tražeći trojku otkucaj srca lagano raste iz trena u tren… i dalje osjećam isto.   i toliko romantičnih stvari mi padne na pamet, cupkajući petom skroz do trećeg kata, i svaku od njih…

Prevara

Ispod jezika ljudskog, zmijin se krije, sudbina kuje planove tak’e Kakva ironija, kada se sjetim, Da htio sam ženu iz bajke. Laži su sve što kazati znadeš, praviš se, sve je u redu, U oči me gledaj, ne okreći lice, Do kad ćemo biti na ledu. Ne prljaj mi sag suzama lažnim, ta odkud tekućina lije, Kad srce ti tako, kameno suho, Odkud mu snaga da bije. Trun ljubavi još, u meni postoji, al prezir je moćniji, jači Radi što hoćeš, moli me, kumi, Ridaj dušo i plači! Što je…

Promatrani san

Priznajem, volim te gledati dok spavaš dok sjedim u mraku pod okriljem noći, al ne onako ko u filmovima da stane ti srce kad otvoriš oči. Volim te baš volim gledati dok spavaš i pitat se kakve ti mozak slike vrti, dal je neka romantična scena, ili još i bolje nešto jako “drti”. I baš tako volim pitat se u mraku dal i moje noge snovima ti gaze, a najviše volim grimase tvoga lica, dok polako ploviš prostranstvima REM faze. Obožavam kako blago se namrštiš, dok bespućima svoje lude svijesti…

Moj ljubavni roman

Kad bih te barem mogao ljubiti riječima, Pustio bih pjesme, pisao romane, Tad moje bi pero bez moje kontrole, U roku od odmah načrčkalo strane. Odustao bih od poglavlja i pisao po svescima, Strogo kritički, filozofski u dubinu, Svaki roman iz skromnog opusa moga, Za jednu tvoju divnu osobinu. Prvi bi serijal kao trilogiju napisao, Jer o ljepoti tvojoj štošta imam za reći, Skupio bih iz glave sve superlative, I pretočio ih perom u bujicu riječi. A kako obrazložiti zašto te volim? Možda da napišem znanstvenu radnju? I kao pravi…

Brodolom života

Nakon tebe novu, nit želim nit tražim, Možda je tužno, možda i jadno, Al ne kaže se zalud da jednom opečen, Otada uvijek puše na hladno. Odabrala si drugog da uploviš u luku, Odglumio sam sreću, rekao divota, Ne želim ti ništa, doli mirne vode, Dok ja jedrim dalje u brodolom života. by Adolon

Prazno obećanje

Sjećam se kao, da je bilo juče’ Srušili su stabla, krenuli na kuće. Balvanima odsjekli prilaze i ceste, Zavikaše glasno: Ovamo se nesm’je! Nitko više neće, izaći ni ući, ‘Ko je o’šo neka, ne vraća se kući, Vidi star i mlad, vidi svaki svat, Nevolja je tu, na pomolu je rat! Skupili pištolje, puške, bajunete, Nisu bezazleni, zar ne vidiš svijete? Kako misliš svijete, brzo će to proći? Ta pogledaj taj užas, ne okreći oči! Susjedi su bili, sad jedan drugog cilja, Što smatrano je morom, postalo je zbilja, Smrt…

Pjesma prokletih

Nisam htio da zaljubiš se u me, Nisam htio da me voliš ženo, Htjedoh samo tvoje vrele usne, Htio sam da poljubiš me seno. Nisam htio da se mojom zoveš, Nisam htio dat ti svoje ime, Samo htjedoh tvoje plavo oko, bar da jednom pogledaš me njime. Pogledaj mi u srce ,vidi moju bol, Pogledaj ga pomno ,reci je li tvrdo, Hladno ,tvrdo, kao kamen bijeli, Bijeli kamen što nekad bješe brdo. Svi gledaju, nitko ne vidi, Svi slušaju, nitko ne čuje, Žudnju, strast, čemer, tugu, Moje uzdahe, moje jecaje.…