U BOSANSKOJ AVLIJI

Haman sabah sviće. Na pendžer sleti ptiče. Čista hava mu prija Dok ašik po kaldrmi hita. Vajka je ta slika bila Kod mladih ašiklija Da u sabah kući pođu, Sokacima svom čardaku dođu. Bezbeli se nadisao čiste have. Sadena mu prija fildžan kahve. Tamam će i mujezin okuisat Pa neće halvu primirisat. Slavinu u avliji odvrće. Rukave na ruci zavrće. Abdestom gasi čehru preplanulu. Dolazi sebika na džamijskom mahfilu. Pred haremskom verandom Miris miri taze halve. Džanum njegova kuhala je, Ali njemu hediju dala nije. Ašik mladi ptiču zavidi, Što…

LET IZNAD BANJA LUKE

Ta kosa duga pada preko leđa I lebdi u vjetru što ju njiše Iznad šeher Banja Luke Koju svaku noć obilazi. Gleda odozgo kako u Vrbasu Umiva svoje lice i čeka dragog Da joj s puta umoran dođe. Promatra odozgo kao da je S krilima anđela i lije suze Što svog dragana nije dočekala. A dugokosa dok lebdi nju na zemlji vidi Kako rosne kapi pršte na grudima njenim Ispod tužne vrbe gdje su se Zadnji put u životu sreli. Ime joj je zaboravila. Ime sa slovom s, Safa, Safeta,…

LJEKOVITE RIJEČI

Ne gazi po bodljikavom trnju Već hodi po riječima mojim Koje ti pišem s osjećajima Najdivnijim i najljepšim. Trnje će ti bol izazvati, A riječi moje će te milovati I ljuljati do zanosa i do zvijezda. Hodi po riječima mojim, Milo moje, i ne pazi Jer riječima liječim ti Srce ranjeno i privijam ga Ljekovitim dodirima harfova Koji su mekani i svježi. Riječi su melem za rane Za onoga tko je ranjen I kojem je bol jaka. Moje riječi su ti ljekovite I najbolji lijek za bol tvoju. Zato koračaj…

SULTANOVA AHDNAMA FRANJEVCIMA

Neka bude poznato svima, Od prostog puka I odjeljenjima, Da je Sultan Mehmed han Ukazao veliki dar Bosanskim franjevcima. Crkvi nije dao Nikakve smetnje Niti prijetnje. Zapovijed je dao Samome sebi I svojim vezirima I svojim podanicima. Nije dao nikome Miješati se u rad crkve I rad franjevaca Niti ih napadati Niti vrijeđati. Kune se Sultan Fatih Stvoriteljem, Sedam mushafa, Božjim pejgamberom I sabljom koju paše Da se nitko Ne smije suprotstaviti Dok franjevci njemu služe.

DOLAZAK PIJETLA

Ugasi crnu tamu. Ne želim tebe samu. Dolazim ti s pojavom svjetla. Donosim pjesmu sretnog pijetla. Po tami se samo ljubav vidi. To se ponekad i tami svidi. Jaki pijetao ne pjeva po tami. Pjeva u zori kad smo sami. Pjevaj pijetle pjesme sjetne Obraduj te insane sretne. Tvoja pjesma tamu tjera, Pjesma jaka s tvoga perja. Vrijeme je pjesme, a ne tuge. Pjevaj pijetle i one druge. I tvoj pjev daleko se čuje Čak i do nje što sad snuje. Ustaj iz tame. Probudi se! Pjevaj pjesme. Osmjehni se.

KAD MAHALE FENJERE UPALE

Kad mahale fenjere upale Ljudi će šetati korzom, A dječja vriska će im svirati. Kad mahale fenjere upale Lipa i kesten će miris pružati U aleji zaljubljenih I čut će se zvuk gitare I tiha akšamlijska pjesma Razlijevat će se rukavcima I otploviti brzacima Une. Kad mahale fenjere upale Momci i cure će ašikovati, A prvim poljupcima u vrbacima Svjedok će biti samo Una. Kad mahale fenjere upale Mladenka će svom dilberu Đerdek sobu pripremiti, Pletenice duge razvesti, Mirise istočne isprelivati, I svoga ašika budna dočekati. Kad mahale fenjere upale…

BLAGA NOĆ

Povjetarac blagi se čuje. Topot pokojeg Slučajnog prolaznika U blagoj noći odjekuje. Sve je zaspalo. Spavaju životinje. Spavaju stabla. Spava i mjesec, a opet svijetli. Sama je u sobi. Svjetlost s velikih visina Dopire u ganjak Aminine kuće. Svjetlost joj društvo pravi. Ozarenog lica osjeća trudove. Ove noći nešto će se dogodit. Amina će se do sabaha porodit. Vjesnik dobra blagu noć uljepša. Opojni miris u njenoj sobi zavlada. Ne govore ni mekkanski kipovi. Ne čuju se ni njihovi vladari. Ne čuje se više ništa ni otkud. Tišina je zavladala…

TOŠE

Kad vidiš kroz oblake Ucviljene ljude Daj im znak Da si s njima. Kroz pjesmu te Oni zovu U dvore ljubavi Da siđeš Jer, ljubav je Krnjava postala Odlaskom tvojim. Kad bi te oni Sada mogli bar Malo vidjeti I srca svoja smiriti, Pjesmom ih Tvojom nahraniti. Njihov je život Vječito padanje, Ali i nadanje Da ćeš im Kavu skuhati I u krevet donijeti Pa s njima je U snu popiti. Eh! Da te mogu oni Sada vidjeti, S tobom divaniti, Tebe poljubiti. Jer, kameno srce Njihovo nije. Ono je…

PORUKA SINU

Sine! Hajde sine, pođi s babom Da ti život pokažem. Vidiš sine, To ti je most. On spaja, A može i razdvajati. Vidiš sine, To ti je put. Njim putuješ, A možeš i zalutati. Vidiš sine, To ti jabuka. Jabuku pojedi, A stablo ne ruši. Vidiš sine, To ti je mezarje. U njemu su mrtvi. Fatihu im prouči. Vidiš sine, To ti je crkva. Nju poštuj, Nemoj je vrijeđati. Vidiš sine, To ti je džamija. Nju voli, U njoj se Bogu moli. Vidiš sine, To ti je čovjek. Njega poštuj…

OČI

Koje boje su ti oči? Plave, zelene, smeđe Il’ garave crne? Ma oči gledam prve. Šejtanske oči Najopasnije su. Traže nešto. Nejasne su. Kakve su ti oči Takav si i ti. Oči su odraz duše. Oči su ti duša. Duša tako mala U oko ti stala. Gleda sve tikom. Ne plaši se nikog. Ljubim ti dušu. Ljubim oka ta. Ljubim sve boje. Ljubim oka dva.

NOSTALGIJA

U njene krupne crne oči Slila se sva tuga ovog svijeta. Čini mi se u momentu Dok je gledam Kako mi lije kahvu Iz stare džezve, Skrivajući pogled I od mene i od sudbine Koja nas sastavi, Da razgovaramo Bez riječi I živimo od uspomena Na dane bez magle I ove kiše Što već danima lupa Po našim pendžerima. Njen vrisak me trže Koji kiša stapa Dok lupa olucima starim I niz kaldrmu se slijeva. Otiče u more aška.

DIVIM SE

Divim se crkvi. Divim i džamiji. Divim se križu. Divim i šamiji. Divim se fratru. Divim i šejhu. Divim se mihrabu. Divim i oltaru. Divim se istoku. Divim i zapadu. Divim se grobu. Divim i mezaru. Divim se tespihu. Divim i gralu. Divim se krunici. Divim svetom gradu. Divim se hostiji. Divim i sohbetu. Divim se kapeli. Divim i tekiji. Divim se kibli. Divim i mevludu. Divim se misi. Divim i tevhidu. Svemu se divim. Sve On stvori. Što On stvara Ruka ljudska ne rastvara.

OGLEDALO DUŠE KOJE ME RUŠI

Stajala je mirno I tiha je bila. Pogled je spuštala Prema podu. Ni riječ nije rekla. U njenim očima Obuhvaćen je Cijeli svijet, Zemlja i nebesa, Ma cijeli svemir. Sve rijeke, Sva mora, Svi izvori, Svi mostovi Su bili U njenim Prelijepim očima. Pogledom je gradila Most prema meni. Nježnost je izvirala Prema izvoru pogleda. Valovi emocija Navirali su kao Uzburkano more. Svjetlucave oči Odavale su Nabujalu rijeku U njenom pogledu. Samo oči vidjeh. Ni riječi nisam čuo. Hidžabom je prekrila Cijelo svoje tijelo, A oči odavaše Duboke valove Koji…

ŠUMSKI SVIJET

Šumi šumski vjetrić na sve strane, A ja u sebi skrivam bolne rane. Bukvu do bukve opasala jeza Grab se plaši da nije to breza. Potočić žubori i gasi tišinu Dok žaba doziva žapca u daljinu. Vrabac cvijuće i pjeva kancone, Vjetrić odzvanja kroz lišče i gore. Vjeverica skoči s visoke grane, A zečić hitro bježati stane. Pas laje i doziva lovca, A lisica lukava kroz paprat kvoca. Plaha srna trže se iz žbunja Prepade me, strah me samo žulja. Volim vjevericu, zeca i srnu, Sve životinje što stvaraju brzinu.

PADA KIŠA

Kiša pada. Padaj kišo malena. Kiša pada. Padaj kišo vodena. Kiša pada. Padaj kišo smorena. Kiša pada. Padaj kišo voljena. Kiša pada. Padaj kišo staklena. Kiša pada. Padaj kišo vatrena. Kiša pada. Padaj kišo usitnjena.

JELENA, JELENA

Gdje si sada Jelena, Jelena? Sjećaš li se Jelena, Jelena? Tko te sada ljubi Jelena, Jelena? Tko ti kosu mrsi Jelena, Jelena? Tko te zorom budi Jelena, Jelena? Gdje si sada Jelena, Jelena? O Jelena, Jelena!

POGLAVLJE ZA EUROPU

O Europo, Malo se prilagodi Ako želiš u mene ući I pouku od mene izvući. Ja da ti kažem I iskren budem, Neću se prilagođavati Jer nemam namjeru u tebe zalaziti. Nemam potrebe. Nemam ni želje. A ti kako hoćeš Jer nije do mene. Imam ti i uvjete neke. Da pred Srebrenicu I pred Vukovar Na koljenima klekneš. Ti gospođo Europo, Znaj da bez tebe mogu Ići gdje želim I istinu svoju da podijelim. Imaš tu uvjete. Eto ih pred tobom. Javi mi kad si spremna. Zabavit ću se samim…

RAMAZANSKA IDILA

Noć je mirna i blaga. Ništa se u njoj ne čuje. Osvijetljena je zvijezdama. Kao da je zaspala. Za sehur se pale svjetla. Tek pokoji pijetao pjeva. Ezan označava početak. I nakon njega je mir. Ujutro nema brzine Ni vike niti galame. Sve je potaman. Jutarnji mir. Ljudi se pozdravljaju I potiho govore. Oni koji rade Tiho rade. I dan je miran. Kao da i on spava. Ljudi u miru iščekuju Dnevne ezane. Uče i čitaju Kur’an. Razmišljaju. O čemu? To Gospod zna. Blagi povjetarac Razgaljuje tjelesa žedna. A šume…

EZAN

U iskon zore budiš snove. Prelaziš preko polja do gore. Svi te čuju, budiš sve. Svi ostavljaju svoje sne. Označavaš sredinu dana. To izlazi iz božanskog plana. Ljudi prekidaju svoje posle. Ruke svoje brišu rosne. Kad sunce k zapadu stane Opet se oglasiš s vite munare. Sebi ih ponovo u susret zoveš. Okupljaju se, ti ne toneš. I kad prvi mrak padne Označiš kad sunce zađe. Da je sunce na izmaku Mole se i skupa primaknu. Kasno uvečer opet se javljaš. Čovjek se po peti put pomalja.

LJUBAVNA BOLEST

Čeznem. Vehnem. Gorim. Nestajem. Ponavlja mi se to u zadnje vrijeme Od kad nisi tu pored mene. Uzimam lijek što mi treba. Osjećam olakšanje, dolazi s neba. Utjeha je moja zdrava hrana Kad mi se smiješi tvoja nada. Spasi me Bože ove more. Glavu upirem Tebi gore.

KONYA

Povest ću te tamo Gdje Vi mi nećeš reći. Reći ću ti tamo Tko je derviš veći. Aškom srce gori nam sve. Odjednom u trenutku savija se Duša i tijelo spojene u jedno. Pojednostavi obraćanje sjetno. Derviš biti časno je. Tebi sutra već kasno je. Slušaj mene i prati moj zov. Kreni za mnom u sufijski kov.

VOLIM TEPATI

Djevojčice, tebi kažem. Odazivaš mi se, znaš da te zovem. Čuješ moj glas, ne lažem. Na njeg’ se okrećeš, tebe ne zovem!? Ljubavi, tebi kažem. Cvjetaš sva kao pupoljak. Opet se izmotavam, ne lažem. Zagrljaj tvoj stvarno je jak. Bubica, tebi kažem. Ma joj, mnogo je takvih riječi. Smiješiš mi se, ne lažem. Znam, netko ti je drugi preči. Ljepotice, tebi kažem. Bujna mašta moja želi sve. Pogledom me obaraš, ne lažem. Sjeti me se, ti to želiš, zar ne?