Srodne duse

Ljudi su stvoreni da pate i da bol svoju glumom skrivaju da kao i ja u ove kasne sate u rijeci suza za izgubljenim plivaju Ta rijeka nas dijeli na dva dijela Nalazimo se na granici izmedju jave i sna U snu uvijek dobijem sta sam htjela A na javi sta se desava?.. tuga zna

Majci

Pokrij me majko kao one noci kad dijete sam bila sakrij me od ociju tamne strane svijeta ovog pricaj mi price o beskrajnoj sreci smijehom pokrij tuzno srce  moje… Budi nocas strazar naoruzan srecom ne pustaj suze na istroseno lice pricaj mi o ulogama i likovima nasim nabroji mi sve lijepe stvari zbog kojih zivimo.. A kasnije …kada odes strazaru moj Vidjet cu sama cega na svijetu vise ima. Majko hvala ti …

Proezija; Filozofija-ubijanje uma

Sta je to zivot? Sta je to covjek ?…..velika pitanja malih umova… Filozofija cista , a cim se pocne ona preplitat tu nema razuma, nego prljavo ubijanje uma… Trebamo se u zivotu boriti sa osmijehom na licu, ali i u srcu. Boriti se zajedno s njim … u nekim slucajevima i protiv njega, jer je tako zanimljivije. Sve nedace koje nam Neko daje, zdravorazumski ih trebamo rijesiti…medjutim cim se filozofija uplete tu…nema vise zdravog razuma niti bilo cega zdravog. Postavljanje bezbroj pitanja, ne cini nas sretnim, nego samo lagano ubija…emotivno…