Apokalipsa

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Uvečer, kao inače, promatram noćno nebo
Ali večeras, noćno nebo prazno bijaše
Ne bi zvijezda, ne bi ni sazviježđa
Samo bijaše mjesec, puni mjesec
Koji sa nebesa kazaše: “Gledam te”

Sljedeći noći, opet biješe samo mjesec
Ali biješe sam samo nekoliko trenutaka
Jer zvijezde počeše padati.
Ne zvijezde padalice koje kroz nebesa putuju,
Već zvijezde počeše sa nebesa se obrušavati
I na zemlju se srušiše.

Ali ne bijehu to zvijezde, već koplja zlatna.
Pomislih: “Eto, zbog Ničea se anđeli pobuniše
I počeše se na ljude svetiti i kopljima nas gađati.”
Uzeh koplje koje pored mene pade,
Nanišanih ga na sami mjesec i koplje ja bacih.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting