ANĐEOSKO DIJETE

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

(Luki Ritzu)
17.12.2008.

1.dio

Trubači ulicom prolaze.
Ptice nebom lete.
Vozači traže parking.
Majka izgubljeno dijete…

Ljudi plaču.
Bijeli lijes nose grobari.
Crkveno zvono zvoni,
a očevo srce krvari…

Trubači više ne sviraju.
Svećenik ima riječ.
Majka je klonula
po nebrojeni put već…

Jal im se u srcu stvara.
I čuju se mnogi krici…
Otac viče:”Gdje su ti krivci?!”

Spušta se lijes u raku.
Hladna zemlja ga grli.
Sin će im živjeti u mraku.
Majka gitaru obgrli…

I šapat je na tren zamro.
Ne čuju se trubači.
Otac bi život za sinov darovao.
Majka u grob zakorači…

Oluje gnjeva utrobu paraju.
Čuju se mnogi krici.
-Ma,što to današnja djeca stvaraju?!
Mladost kradu smrću na ulici…

2.dio

Položeni vijenci i cvijeće griju zemlju hladnu.
Postoji li veća bol od ove boli majke i oca?
U grobu leži još jedno mlado tijelo,
ali njegovo srce u nekome i nadalje kuca…

Bio je anđeosko dijete.
Darovao je život s trenutkom svoje smrti.
I svi se mi pitamo danas:
Djeco,kako ste imali hrabrosti
jednu mladost prekinuti?

U domu se ne čuje smijeh njihovog sina.
Njega više tjelesno nema.
Ali njegova gitara uporno odzvanja,svira,
spremna se prisjetiti svih lijepih uspomena…

5 thoughts on “ANĐEOSKO DIJETE

  1. Hvala! Da, stihovi su tužni,ali stihovima se moramo boriti protiv nasilja koje je uzelo te mlade živote! I nikako ne zaboraviti na njih! POZDRAV!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting