Fado

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

U sljedećem trenutku abesinska žena pila je čaj,

slomljeni akordi ležali su na prostirci od suza

i ja nisam slušala sebe ja,

jer snovi su šetali poput vojnika u lancima,

tišina me umarala i ja sam stajala usred sebe,

sa tim strahom od neautentičnosti, tebi sam se pokajala

ali nisam imala kome,

tamnim visinama i balonima od smole, htjela sam sve i htjela sam sad,

nijema djevojčica slijepog očaja,

vidim te i sada kada šutiš

i kada više ne postojiš.

Mislila sam da sam ti posebna

ali ništa sam ti, čak ni tvar, čak ni kvar,

kraj.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting