ALI

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Pokušavam, ali stvarno, ali nikom nije stalo
ni za riječi od srca mi, ni za strune lutnje tvoje
po papiru ovom valjda razlije se sreća moja
a zvuci ti tek za krošnje dok se njišu još postoje

Nađemo se možda gore prije svega što tek slijedi
pa uzdahne i zapjeva, okrene se i zapleše
sva magija kad se spoji a bogovi si nazdrave
možda tada naša pjesma želju nam i stvarnost veže

U grču se prsti trude da ljepotu mišlju shvate
i uhvate svaki treptaj onoga tko zna što želi
i da stvore vijek ideal što se štuje, kom se moli
razoružat što će snagom kao što smo tada htjeli

Uzdižem se, ali zalud, al se uvijek sjetim tebe
prodaješ li niti duše, sve u strahu da se vidi?
Očaj ima miris zlata dok se tali iznad vatre
naložene sirotinjom mjesto tebe što se stidi

Vidiš li tad i ti mene, kad zablista suza note
pa poteče kao izvor dolinom do novih snova
sjetiš li se da je sada skica tuđih uspomena
otkrivena tamo negdje gdje se pije srž otrova.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting