Aleja

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

 

Prvi hrast u nizu. Jak! Stojeći Bogu se moli,
lijepa mirisna lipa, pored njega sjedeći svoga Boga voli.
Svuda oko njih zeleno bogastvo, trećem Bogu služi,
svi u slozi rastu, grade i vole, svoje divno carstvo.

Pedesetak proljeća, aleja, širi se i raste,
hrast hladi, miris lipa pruža, zeleno raj nam dade.
Okolina čudom, čudi. Gleda! Aleju našu pohvalama časte,
al godine škrte, bolno, sve od jednom stade.

Sasjekoše mu žile, bolno zajauka ranjeni hrast,
na zelenu travu proklestvo će past!
Ne miriše lipa, već u mraku tužno stoji,
Odrezane grane, svoje mile ruke, uzdisajem broji.

O, hrastu veliki. Rasti! Za inat u nebo se vini!
Miriši mirisa lipo, postigla si to, sada si sama.
Bujaj travo zelena, uhvati rosu, i u zoru sini!
Proljeće od vas to traži, al preovladava tama.

Prokleto tlo, odrezane grane, žirevi rasuti po travi.
Gdje je aleja, gdje joj je carstvo?
Proljeće se neda, novo carstvo poželi da pravi,
na prokletom tlu, zasvjetluca biserno drugarstvo.

U rastresitoj zemlji, naziru se mlade hrastove žile.
Blagi miris lipe, sada vjetar tiho nosi,
zeleno sjeme srebrenaste trave, zasijaše vile.
Tri su Boga! Al molitva jedna. Ništa ne smije opet da nas kosi!

 

Radovan MITRAKOVIĆ

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting