Ako namigneš vjetru

[Ukupno: 2   Prosjek: 5/5]

U cvijetu radosti osjetiš tugu kao kakvu kugu;

dok u krugu bola duša postaje gola.

Sama i napuštena s beskrajem opijena
ostaje tajna ljubavi naše
koju krvnici prerano zaklaše.

Na pragu mladosti teško je ostati i još teže opstati.

Na pragu mosta svega joj je dosta.
Penje se i skače u zimsku hladnu noć nadajući se da će bar tamo i on doć.

Gleda u rijeku na ivici mosta
dok joj s osmjehom prilazi Kosta.

“Tko si mlada damo”, upita je tamnokosi mladić.
“Misliš li da ćeš dosegnuti svemir,
ako uskočiš u taj bučni nemir.
Misliš li da ćeš dohvatiti zvijezdu,
ako namigneš vjetru.
Misliš li da će doći on,
ako te vidi tako nemoćnu.
Znaš li da voliš, mlada damo?”
Upita je, tamnokosi mladić.

Stajala je na ivici i čekala ga, ne prozborivši ni riječ tamnokosom mladiću.

Znala je da će doći.

Možda pred smiraj noći, možda kad vjetar stane i kad pruži svoje grane, možda kad nauči da voli i prestane da je boli.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting