Ako Bog da, bit’ će zadnja na ovu temu

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Dobro jutro, dežurni!

Sjećaš li se jučerašnjeg dana?

Opet sam skrivala suze i bol.

Dosta mi je takvih dana

u ovom životu bez ljubavi.

Stvarno, ali stvarno želim

preboljeti čovjeka koji se ponio

prema meni kao gad.

I mada si sad svima bolji,

ja sam ti i dalje trn u oku.

Vjeruj, da sam dosad mogla,

pobjegla bih negdje,

jer od tebe dobit’ ne mogu

ništa više dobroga.

Svako svoje dobro čuvaš

za druge ljude oko sebe.

Kao lažnu sveticu me još gledaš

očima nezadovoljnog igrača,

kojemu je iz ruke istrgnuta

njegova najdraža igračka,

srce žene koja ga je i istrgnula

iz tvojih igraćih ruku.

Nisi volio tu igračku,

volio si igru koju si igrao.

Volio si korist koju si imao

od pružene ti njene ljubavi.

Kad si ostao bez nje,

zgazio si je i smrvio u prah.

Suze su mjesecima tekle

iz očiju žene što te ljubila

svim svojim srcem iskreno

i bez prijevara.

Gušila se u njima,

previjala od boli u grudima,

teško uopće disala,

dok je gledala kako okrećeš

neke ljude protiv nje,

kako se iza leđa izruguješ

njenim pokušajima da ostane

nasmijana i ponosna,

bar pred onima za koje radi,

a i onima s kojima radi.

Nije nikoga opterećivala,

osim jadnih portalskih pjesnika,

a sad im je već i dojadila

s tom nezasluženom ljubavlju

prema muškarcu što ju je ranio.

Trpjela je nepravdu strpljivo

(sjećaš se, to je jedno

od djela milosrđa).

Nastojala je biti bolja

od sebe same, pa oprostiti.

Bila je čak i uspjela.

Iznijela je manje-više sama

cijelu tu priču na svojim leđima.

Nekako je preživjela.

Da nije jednog brata pjesnika,

ne zna bi li uspjela.

Njena je duša bila skrhana.

Tebe možda nije briga

kako se ona osjećala,

ali sad ću ti reći.

Mrzila je sebe što ne može

zamrziti tebe nikada.

Strelica joj je prolazila

kroz ranjeno srce

svaki put kad bi osjetila

da ti mrziš nju.

A kad ti je krenulo,

boljela ju je pomisao

da si možda u ljubavi sretan.

I sad je boli tvoja sreća.

Ne što bi ti željela zlo,

niti iz puke zavisti.

Boli je što si ti sretan,

iako si nju povrijedio

i za to se ne kaješ,

a ona je toliko ljubavi dala,

toliko sebe žrtvovala,

toliko da nikad nećeš znati

što je sve istrpjela i činila,

nadajući se upravo onome

što je sada boli,

pa ipak još je sama i tužna.

Naivno je vjerovala

da ćeš kad budeš sretan,

eto makar s drugom ženom,

konačno stati pred njeno lice

i reći da ti je žao zbog svega

što je zbog tvog ponašanja

doživjela i prošla.

Sad priznaje pred tobom

i pred pjesničkim portalom,

nije te preboljela.

Nije, ali svim srcem želi.

Želi se pomiriti s time

da neće biti kajanja,

a pogotovo ne isprike.

Želi prihvatiti da nikad više

neće u tebi probuditi

ama baš ništa dobro,

da ćeš je uvijek gledati

onim nepodnošljivo mrkim

svojim pogledom.

Želi svim svojim,

još uvijek tebe punim srcem,

isprazniti ga i pripremiti,

pa da joj Bog pošalje

neko čudo muškarca,

nekog tko će nju voljeti

kako ona voli sada tebe,

i da će se probuditi još jednom

u njenom bolnom biću

radost nove ljubavi,

a da Bog da da bude

još i veća nego ova.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting