Ah, ta podsvijest…

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kako da si objasnim

san koji sam sanjala?!

U čemu je stvar?!

Jesam li doista

podsvjesno još ljuta?!

Ne na njega.

Ljuta na nju?!

Valjda je to tako

s nama ženama.

Lakše ćemo oprostiti

muškarcu koji nas povrijedi,

nego ženi koja mu pomogne.

Sjećam se njenog smijeha.

Ponekad sam imala dojam

da zajedno uživaju

gledati me kako patim.

Kao da ju je zabavljalo

čak više nego njega.

Bila sam joj valjda smiješna

jer nisam shvaćala

da nemam šanse kraj nje.

A ona je shvaćala.

Ona je imala prednost

godina poznanstva,

zajedničkih uspomena

i izvan poslovnog okruženja,

svoje mladosti i izazovnosti,

svoje fizičke ljepote,

ali i karaktera.

Nisam se osjećala

ni u čemu njoj ravna.

Ali nisam shvaćala,

niti sad mogu shvatiti

za što me krivila,

pa joj je bio užitak

gledati me kako patim

za muškarcem kojeg

obje smo htjele.

I ne znam što je bilo.

Je li ikad išta bilo

između to dvoje.

Iako sam sigurna

da su oboje htjeli

da nešto bude.

Možda ju je volio

previše da bi vjerovao

da je dobar za nju,

pa ju je pustio.

Možda je osjećaj prošao.

Kod nje ili kod njega,

tko bi mogao znati?!

A možda i jesu skupa,

samo skrivaju od nas

koji ih oboje poznajemo.

Ne znam ništa o tome.

Znam samo da boli

kad se sjetim svega,

i da je san pokazao koliko.

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting