3.Novembar

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Kad se samo sjetim…

Kako je bilo prijatno,

toplo,

udobno…

I ta ljepljiva tečnost.

Svud po meni.

Divno…

Širila sam prste,

ruke.

Osjećala sam se sigurno.

 

I ti zvukovi…

Muzika,

smijeh,

plač.

Sve je zvučalo tako primamljivo,

a opet na sigurnom odstojanju

od mog bića okupanog blaženstvom.

 

A tek mirisi…

Uh,

samo kad  se sjetim.

Miris cvijetnog parfema.

Miris pomorandži,sočnih,kiselih.

Miris zelenih jabuka.

I onaj najljepši,najprimamljiviji miris bagremovog cvijeta.

***********************************

 

Sve su prekinuli!

Bez najave.

Pitanja.

Upozorenja.

 

Vukli su me tim nezgrapnim ručerdama.

Bez milosti.

Plakala sam.

Otimala se.

Nije vrijedilo.

 

Uspjeli su me izvući iz blaženog mi kutka.

Iz najsigurnijeg mjesta na svijetu.

 

I svi su se smijali.

Sretni.

Razdragani.

Zadovoljni.

Mumljajući meni ne razumljivim jezikom.

Dok sam ih začuđeno posmatrala

kroz plač koji se prostirao

velikom ledenom prostorijom.

 

Oni su likovali nad početkom jednog života.

Dok sam ja lila suze nad izgubljenom sigurnošću.

16 thoughts on “3.Novembar

    1. Palo mi je na pamet da napišem nešto ovako jer moj suprug,koji je imao težak život kaže “Da sam znao kakav će mi život biti,rebra bih majci počupao da me ne izvade vani.” :O)

    1. Kažu kako beba u majčinoj utrobi čuje glasove u vanjskom svijetu i osjeti sve mirise koje majka osjeća.Tako da eto došla mi inspiracija.A pomorandže su prvo voće koje mi se tražilo u trudnoći, a voljela sam i zelene jabuke.
      Hvala na čitanju.Pusek :))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting