26.5

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Pogled spušten ka dole, trenutak ništavila, hladan momenat,

oči smrznute od straha, nemam petlju da se okrenem i pogledam..

Tamnosivi prikaz moga odraza, jesam li bezobrazan,

ako nakon svega što je prošlo,  opet isto propuštam..

Premalo spavam, previše razmišljam, taoc svoga dušmana,

ponekad sam sebi nejasan,  sam sebe nerviram..

Nervni sistem poslije svega, nekim čudom i dalje koordinira,

prošlost kuca mi na vrata, vidim je na špijun, ne otvaram..

Tvrdokorne mrlje prenesenim značenjem metafora pokriva,

detalje brišem korektorom kad’ olovka predaleko odluta..

Držim ritam kol’ko mogu samo da ostanem podalje od otrova,

java previše je gorka, odavno već istu ne konzumiram..

Sjeta k’o jesen lišće, dijelove moje priče po ulici prosipa,

čujem eho u daljini, k’o crvkena zvona, zvone riječi naših obećanja..

Vjetar lomi naše duše poput nemoćnih grana, sivo nebo prepuno vrana,

sa staklene osluškujem kišu, u tvoj zagrljaj polako padam..

2 thoughts on “26.5

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting