Poezija.Online

Boze, daj da mi bice objasna svjetlostI da se tako neozlijedeno digne u visineDa iz svake moje rane nikne cvijeceI da iz gorucih visinaU koje upadah Cistoca zasvijetli Daj mi daGovorim rukama i ocimaDa ustima ne znam govoritiDa pogane jekove pretvorim u blagoslove

I cekam da se moja rijeci utjeloviI da postanem rijecjuI tijelom

(Ciklus iz zbirke “Prosaptana sutnja”) I. DJECAKSto stariji, to njeznijiSto zreliji, to topliji,istinski sljedbenik Kristaiz njegove dusedobrota neiscrpna blista;pri susretima, prijatelji mi govore:On je tako drag, dobar… posebani ja se sva pretvorimu Ponos, u Srecu, u Ljubav. Tako ljudi o mom velikom Djecaku mislekoji je izrastao u vitog jablanau cijim ce grudima uvijeksrce djeteta kucati.Njegova […]

Ništa u vremenu ne traje vječno..ni mladost, niti radostni tuga, niti sreća..U vremenu ništa nije isto, niti se vraća… Da je stati i zaplakatida je tišinu otjeratikućna vrata zakovatii ostaviti da se rušicvijeće uvene i osušigluhom satu bat ukrastii ime Božje spominjati…Tko nas tješi jad kad gušii oblak munja naroguši,grom visoka stabla ruši svako djelo je na kušnjičistog […]

Tko to sa zrikavcima sklada kratka je vruća ljetna balada udara fjaka iz smreke i boranauljeni štimung mirnog mora Uskladili cvrčci zvečke po tonuod ludog ritma i sunce klonuna vrh stjene stoji, k’o na tronuučtivo žmiga, blješti po bontonu  Lahor se spleo o praznu mrežudiše na škrge, zaleg’o na plažubura se šulja, al’ dobro se slažuokrenula kožu […]

Pamtim kad su mi ruke bili jablaniKad su se rastezaliDo neba i gora Kad sam osmijehom parala neboI srce kucaloSilinom sunca Mogla sam pogledomTenisicama sam grabilaKilometre puta Sunce mi je zavidiloI za mene pisalo putNepoznatim pismom Procitat cu ga kaoKod u srcuKoji se rasteze od niti do nitiStanice do staniceI postati cu rijecRijec ce postati […]

Rekli su mi da postojimDovoljno da nosimBiljeg nepostojanja Jer moji bokovi nisuDovoljno siroki da bi rodiliNjihovu djecu I usne su mi tanke, anemicneKada hodamTo nije lagani plesVec nervozno otezanje Jer nisam reklaDa sa mislima igram biljarI da mi glas nije poezijaVec atonalna glazba Rekli su miDa usutimI nastavim bitiNevidljiva

Ne pamtim više kako se smiješ, kako govoriš, šutnja ubrzano diše,ne traže usne riječine taže žeđ niti gladmisli zalutale u sumrakvarljiva je slika koju sanjaš mjesec mlad i obasjan gradsrce bolje vidi kad je mrakglava treba svježi zrakujednačen korak i šapat tišine otisne se oblak u visine lomljiv za tren se rasplinetu gdje su otisci našeg dahaduša se svjetlosti dotakne…  […]

Kad sve prođe, tad život počinje.Tada ćemo biti jedno za drugo. Nađi me kad ptice budu pjevale najljepše,nađi me na nebu, na kom preskačemo dugu,nađi me gdje me niko ne može naći,tu je put za sreću kraći, jer samo je naš. Ponovo me nađi, izgubi pa pronađi.Od grijeha do smijeha, na kraju herojinose pehare života,smijući […]

Premalo je azura okoštalogu sedefu dremljivog i čistogposloženog u lepezu krhkostiudahnutog u slatku i slanu nimfu golo je tijelo rođeno za kadifu,čedne družice zemaljske plodnosti,eho svjetlosti i beskraj premostimrak vodi uspavane u čorsokakcrni mag ne pronalazi staze trag sudbina zvježđa dlanu se ne okrećekolobar oaze pustinjakov mir srećenekima se oko glave svijet okreće neki ukopani stoje u podnožju […]

Digni se sestro na višenije do sitnih mrvica kruhaniti stoke sitnoga zubadođe svatko do ivice il ruba Teško je biti druga trubaza vrijeme treba imat sluhaa prije svega svjetlost duhaznamo na šta sleće muha  U bezbožničkom kazanu se kuhakopa se po stranici FaceBook – adva lica se smješe iza mojih tišinaneće im otići predaleko taština  […]