Sindrom

Sindrom malog grada niče kao predivni ljubičasti smrdljivi cvijet. Širi svoj utjecaj ulicama trgovima i kafeima ostavljajuć čovjeka slijepog za velik i raznobojan svijet. I za sve osjećaje osim mržnje, zavida, jala, optužuje on svakog kog vidi manjeg da je prosječna budala. A i sam, utonuo u beznađe tumara kao gladan pas i laje na […]

simulacija

. . . „ja samo prenosim poruku” rekla je neobavezno mršteći se izvan okvira na biciklu zato što nije kupila auto . neki ljudi zabavljaju druge ljude neki ljudi popravljaju stvari drugim ljudima neki ljudi jedva preživljavaju a ja samo prenosim poruku u mjehuriću života iz garaže sve do Kanade i Novog Zelanda . fakat, […]

od visina

. . ona kraljeve i dame preslaguje po sjedalima prekooceanskih letova pazeći na meridijane i njihova križanja s iznenadnim zračnim strujanjima . držite se tla! neprestano viče dok sva se sunovraćuje visinom oblacima i zalutale ptice sklanja s pogibeljnog puta . možda spasti se može komadić otkucaja što drzak krenuo je kožom ispod toplog zimskog […]

… tamo

. . osjećaj je bio poput stakla proziran mogao sam kroz njega promatrati Lovčev pojas i u njemu tri maga s mirisima od zlata ako bih se okrenuo već azur je otkao paperjaste oblake do postolja s plavetnim kitovima s kojeg može se skočiti u ocean i dočekati val što zapjenjen zgrabit će obalu . […]

i …

. . u samoći misli plašt samoće noći obavije svakoga tako smo predvidljivo isti ravnopravni u izborima i odlukama slični . jedno je središte svima iz kog izrastamo sami a neponovljivi smo razrašljani kamo se upućujemo . ne pitaj – zašto? kad takne te zdenac i vjedro se spusti dok tama noći pucketa . voda […]

Veo

Sanjala samDa te nema I DaNikad ovdje nisi bioSemU mome skrivenome oku Ponekad miOsmijehom mahnešIz bezvrijemljaIz tišine Mineš da me Na svjetoveI puteve tajne VeoŠto ga Ni skriveno oko mojeDotaknulo nije Eh, prijateljuNestvarniNe sadi osmijeh tvojSjeme nadeU moj smrtni svijetVeć gorčinu I beznađe Vjetrovi vremena i dalje Raznose ljudske živote Kao sitna pješčana zrnaKroz tisućljeća […]

Srce ne vene

Nije bogat ko ima, već ko daje, jer daje iz duše zlato, što sija pravim sjajem. Kome nije žao čovjek da bude, to je rijedak lik što još uvijek voli ljude. Nikad nisam tuđu sreću krao, a svoju sam sanjao. Danas se ne vidi znanje, jer to nije imanje, ljudi se vole sve manje. Pusti […]

jer

. . jer ne možeš san sanjati ako u njemu netko nije ako pijesak si pustinji vjetar stepom iz kojih nema izlaza . ne možeš san imati sam sebi nedostupan noć se sruši u dan i ne znaš što ćeš stan u tebi je prazan a ulica ispred nepremostiv kanjon do koga ne ćeš neobjašnjenim […]

ALFA I OMEGA

Udružite se mrzitelji cijeloga svijeta još vam malo ostaje vremena jer dolazi onaj što u ruci drži cijelo vrijeme, čitavog svemira. Vama se dive i klanjaju ulizice, poltroni i gnjide, bijedna kasta bolesnih umova što pred vama pužu netremice. Mislite da ste jaki, snažni snaga vaša iz truleži kulja, pohlepa vam kroz nozdrve kipi gnoj […]

Nismo

Kakve veze uopće ima tko je koga sanjao? Vidjela sam odmah u što se je uvalila Ona tvoja poročna, zamagljena, magična, zabranjena, pogrešna, šta je uvijek falila. . Vidjela sam odmah da nikad nećeš znati Al, što da se radi? Odustane, odumre? Da li da se preda nečujnome svjetlu Il leži u tami, bar sitnice […]

privola

. . trebam prostor za san maleno područje za udah mu do života ništa spektakularno ne karneval nikako ne uzimanje . trebam privolu za san bez redova i bez naručivanja neka bude i u trusnom području između dviju paljbenih linija neka lebdi iznad svih domašaja ruku i iznad svih odgledanih žrtvenika neka je neadresirana odbačena, […]