Poezija.Online

Ah, prijateljice moja daleka. Ostalo je još samo nekoliko sati do Nove godine. Ja evo još tražim nju. Izgubila mi se u velikome narodu. Što bih sve dao da je nađem. Dao bih pola svoga stada sa planine, poklonio bih ovna predvonika i pse tornjake. Dao bih ljudima i pastirsku kolibicu, i kabanicu sa sebe… […]

Zastrlo joj sunce zjene oslijepile srca oči a iz usta tih zlokobnih svaka zlobna riječ se toči. Nek’ ti ruke dodiruju svjetlo nek’ ti srce ispuni ljepota sve te misli nek’ lete u nebo a u tebi nek’ živi dobrota. Sve je prolazno samo u duši je zapisano ono što ostaje u vječnosti. Ona je […]

Niko ne sjedi na kamenu mudrostiU ovaj danZatvorili su mudraceU ćelije bez jekeMuk Ljudi se sakupljaju u malenim grupamaNa trguŠapućuNe vole mukNemir se spušta laganoKao ugljena prašina Guši šapat u grudima Stojiš po straniVedar i naočit Kao otok u sivoj gomiliČini seNe mariš za tamne oblake Nad ljudskim glavama Osjećam kako Od tebe dolazi dah […]

Iskrice frcaju, Prometej nosi vatru orao ne voli galamu niti glasnu svrakuo politici i lakim zakulisnim damamai životnim dramama se ne raspravljagumica i lomača pod istii nazivnik pišesloži se Rubikova kocka po boji u mozgupercepciju čula zakon svede na poluguprincip ruši nevidljivi svemirski mogul TvT

Što je ljudi vama čemu ta galama? Male su vam plaće i mirovie na grbaču sjele vam orlovine i kljucaju mozak tiho, bez buke, uzalud vaše ispružene ruke. NJihov alat je politika, mrziteljica zdravog razuma, zakulisna dama što zakone piše i zdrav razum gumicom briše.

Izgleda da mržnja, više nego ljubav tjera nas da poduzmemo nešto. Iako rezultat ne bude očekivan. Zapravo, ništa dobro ni ne proklija iz postupka začetog prijezirom i osvetom. Ali barem pobudi zanimanje. Učini nas primjetnima. Zato mnogi odluče skinuti sve sa sebe stati na sred gradskog trga i staviti na sebe natpis “seljak”. Jer tko […]

Ti bi da ti srce lupa,rasule se riječi mile –krošnji  priđe tiha klupaoči zjenu podojile. Med i mlijeko sa usana,u kazaljci starog sataprede pređu kraj gajtana,pored praga kućnih vrata. Zanjihano zlatno klatno,probudilo sunce jarko-rasula se sol na platno,nebo kišom otežano! TvT

Ovo je neki novi svijet, svijet napretka i tehnologije, svijet mizantropije i distopije. Svijet realno nerealnog očekivanja, vrijeme tame i svjetla, dehumanizacije društva, pijane politike i čudnih zbivanja. Stavite svjetlo ispred tame nek’ vam ono rasvjetljava put jer u ovoj čudnoj vrsti melodrame svi savjesni ljudi treba da se srame.

Livado cvjetna gdje li si se skrila? Mirise tvoje snijeg je zatrpao gdje je zrelo voće što miriše slasno samo vise grane snijegom zatrpane. Gdje su meke halje i lake sandale, pokreti lagani što mirišu nježno, leptiri šareni, galebova krika, zamrlo je ljeto, prekrila ga zima.

U brazdama tuge gdje radosti nema u dubokoj tami gdje sljepoća spava, gdje je nebo zastrto sjenama i nema sunca da ga obasjava. Nek’ izađu oni što u mraku žive slobodni od patnje tuge i očaja, nek’ zavole svjetlo i ostave tminu i poroke teške, bace u dubinu. Jer dobro je srce vječnog gospodara i […]

Ni groš niti bobza mrzilice injene puca korjenje u korjenu od zime Ne gledaj tamogdje ti mjesto nijeni groša niti bobani crno ispod nokta Zlo mržnje u laži se krije!

Pahulje bijele,lagane i meke lete iznad moga grada Rijeke nemilosrdno popracene nanosima vjetra.Padaju silovito u laganom sumu pod kutem od 45 stupnjeva.Djeca i odrasli se raduju,gledaju kroz prozor.Brisu stakla i prate stanje na kolniku. Prve pahulje snjega 2024 godine najavljene jucer alarmom na mobitelima od strane predsjednika RH.Spremni smo,hvala mu i dovidenja.

E.O.Bješe vrtlog zimskoga opalacrno nebo k’o najcrnja vranacrta tanka preko snježnog valabijeli prorez uzduž pera repaputovalo se uzduž pustih stepajunak bješe jadikovke pis’osvojoj dragoj dok je muku stiskozadocnilo bilo jadu da se preda,ruka drhti u času smrtnoga sudaljubit htjede al’ pusta sudba nećemisao k’o vrana na leđa mu slijećekljuca za vrat sunovratiti ga hoće,htjede orla […]

Četnikuša ptica pogana Uvijek gladna i žedna grakće Zamotana u riječi nježne Sakriti zločine Vukovara Javlja se uvijek iza pjesama mojih

Noć je bila duga, mjeses pun i težak, čekajući zoru bio sam jak, al ne svanu dan. Mrak zavlada, a ti ode na ostrvo dobrih duša. Ovdje sad živimo od rana, ostalo je malo života, a mnogo dana. Tvoj smijeh nas prati, ne prihvatamo bez toga dan, sve je ovo strašan san. Neke ptice pjevaju […]

Холод уши прижал на ветру.Холод.Закрывает глаза,Приготовился спатьГород.Пятна светаЛетятС тишиной вперемешкуПод ногиСлучайным прохожим.ПохожеНаступил Новый ГодПод сербские песни и русскую речь…Под шепот прибояПод зонтиком пальмыЯнварь,Потерявший загар,От заботОтдыхает. (Mihail Magare, 14.01.2024)

Ispred jednog zimskog dana uspavana noć se prenu i pobježe ispred zore u svoje tamne dvore. Zimsko jutro, zora sviće sunce bljesnu žarkim sjajem a po snijegu iskre sijevnu dijamantnim, krasnim sjajem. A te lake pahuljice što su noću na tlo pale, svom ljepotom i divotom krasan tepih su istkale.

Prolaziš kamenim ulicama gdje svaki kamen svoju priču ima, pogni svoju glavu duboko i pročitaj što piše na njima. Tvrdi kamen stoljećima stoji i puno je noga na njeg’ stalo a ispričat priču o kamenu uistinu nije tako lako. Silni vjetri oluje i kiše prali su mu lice svakog dana, gazile ga vojne čizme snažno […]

Ah, ta retorika, sklupčala se kao mače,čovjek koji nema srca pusti ga da glasnoplače, rukopisom (ti poen) kucaju seista slova onda mudrost baš zazovenesigurnost (čijeg) roda, ti se zlatonedaj omest, istina će sve to pomest’Nije važno koji dan, sve bilježi kalendar! Isprat mozak nije lako, sa ispranim piše svatko! TvT

Koraci nijemi kupe se u tami Moraju dalje množe se u noći Kokuruzna polja posuta minama Beograđani se grohotom smiju Kite tenkove cvijećem krvavim I kao ništa bilo nije Cvijećari krvavi Vukovarom gaze Željni mesa Hrvatskog novog Izrodi vode Domovinu moju Hrvatski se sinci bude Nova zora evo sviće Isto ko prije Spremni za dom […]

Mijauče malo mače ispred vrata tuđe kuće ono bi da uđe tiho al’ ne može, zato plače. A domaćin, stari lisac zaključao vrata svoja i ne pušta kroz njih nikog zato mače vani plače. Zapalilo mače svijeću jer je vani ciča zima da ugrije kandže svoje čekajući domaćina. Dogorjela maci svijeća krzno joj je puno […]

Zlato, ti bi da pišeš, ooo, ti bi date čuju, svu tvoju muku i tugu,mučiš se i čudiš vlastitom bolufale ti riječi, fali ti ono, ono nešto,pa vješto posežeš u arhive tišinei slojeve prašine vineš u zrak, tihomislima upali svjetlo i rastjeraj mrak, za ljubav treba ljepota i duše sjaj,to što želiš reći nisu tvoje iskrene […]

Prpošna i laka spušta se iz oblaka, bez imalo mukebez truda i buke, prima balerina,na prste poskoči – doskočis vjetrom se noseći pade na moj dlan.. TvT

Ove pjesme teške su moje blago, u njima je sve što mi je drago. Od zemlje do neba je duša koja lebdi, ovaj film ja nikad mijenjao ne bih. Sreća je naša između juče i danas, a život je sada. Penjaću se zauvijek na brdo iznad zlatnog mora, jer u snu sam vidio najzelenije gore, […]

O dušo srodna Blaga li je ova zima poput juhe bez začina sivi asfalt teško mi na dušu pada Tako nedostojna naših susreta dok mlakavo tihunja Čeznem za pahuljama prijateljskim…i onom nevinom dječačkom zimom Iz mojih davnih sjećanja Da nakratko zastre ceste, park i trg kojima hodamo Ledeno bijelu idilu opet  mladalačkim očima da upijem […]

Sati i sati mira i tišine su kruna koja u savršenom balansu moje duše iz njedara rađa viziju sklada poezije i proze objedinjene u neponovljivom trenutku vremena.