vrpca

. nepopustljivo dug dan stisnuo se rubinskom isječku kamo će zapasti . posljednji pogled neobično se usiječe posljednji akord neobično se zapamti do njega sluhom kojem uobičajeno buka gospodari . ne, nije otpor, niti predaja nema utjehe, ni ugroze tek fragment je melodije koja strugala se rebrima poput zaglušujućeg slavlja grmljavine i kad prestanu kiše […]

Ispit od ambicije

Ote mi se noćas bezumni osmijeh

Ote mi se smijeh nad bezrazložjem

Nad bezvučjem mojih slika bezbojnih

i kaljenim zakonima nepretrpljenih žalosti

Kroz slutnje prvih ljubavi

na britvi vremena

tu gdje se ne posuđuje Ništa

niti otplaćuje Išta

Tu, gdje svaki moćnik

samo obican je vremena ročnik

Tu 

u redu 

gdje čekamo

Ote mi se osmijeh

i propade kroz moja okna u 

neka tuđa i sretnija življenja!

Odmah potom ote mi se i neka luda zalutala suza

i sruči se kroz jauk nad mojim zaraznim lutanjima,

izbjegavanjima i sudovima bez egzekutora

Mojoj volji bedemi okova

A snovima mojim 

dugi san?

SvaKotrena molitva

Ovo, rodom mi dato vremeno breme

Ovo bremeno vrijeme

Nek” se bez me, ono prene

I od moga svega umori

Neka u svojoj mori ono se omori

Nek’ se od me ono odbremeni.

U trenu sopstvenome obremeni

I od vremena moga odvremeni

To breme, nek se tuče.

U sjeni moje sreće neka muče.

Neka u samoći ječe i u neznanju se povuče

Neka slatkotrena molitva ova iskona moga

Svakim mi trenom trenuje

Dok u meni i sa mnom

ona u kamenu

ne usnuje

pearl

. u mesu što pulsira kavezom rebara u vijugavom nervu koji se rastoči deltom na kraju puta i talog bude dnu nekamo odakle hoće se disanje prazno je nedostajuće a ne dopuštam ne dam opskurnom razumu da od glasa gradi prečac imam benevolentan strah kad pomjeri se oslonac dozvoljavajući rušenje i apstrakciju završnog udarca . […]