19.5.2011.

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Danas sam manja od makovog zrna.

Rastanak me boli jače od oštrog mača,

od uboda trna.

I suze tvoje,muške,vrele.

I ruke snažne,

što me još grliti žele.

 

Danas se molim svetima i Bogu

da te na putu štite i paze.

I sjajnim zvijezdama,

jer ja ne mogu.

Da ti noću na lice slete,

da ti obraz maze.

27 thoughts on “19.5.2011.

  1. I ja mrzim rastanke oko moje i znam otprilike kako se osjecas!Ali imas stihove(i nas)i neka ti to bude jedna mala utjeha.Zato ce te trenutci ponovnog sastanka sigurno obestetiti!Lijepo i osjecajno si ovo napisala i mislim da u zadnje vrijeme pises jos bolje nego inace!
    Pusica!

  2. Pjesma kao da ne govori samo o običnom privremenom rastanku već o rastanku koji bi mogao biti sudbonosan. Njegov put kao da nije običan put već odlazak u nešto ozbiljno. Ne plače muškarac zbog nekoliko dana razdvojenosti, zbog toga se ne zove Bog upomoć.Pozdrav!

    1. PA I NIJE BAS NEKOLIKO DANA RAZDVOJENOSTI.ALI AKO MUSKARAC STVARNO VOLI I DAN RAZDVOJENOSTI OD VOLJENE JE VEELIKII.ISTO TAKO AKO ZENA ISTINSKI VOLI UVIJEK SE MOLI ZA SVOJU LJUBAV,BILA ONA BLIZU ILI PAK DALEKO.POZZ 🙂

  3. Eto,nisam pročitala ni jedan komentar na ovu pjesmu…jer sam odmah morala ispisati svoje osjećaje ovim divnim stihovima izazvane!
    A osjećaji su…uhhhh…htjedoh napisati brzo…a sad nemam riječi da opišem,draga!Ma htjela sam reći..pogađaš me ovom pjesmom…jako i duboko…Divni,predivni stihovi!!
    Eto šaljem ti osmjeh…sa malo,malo tuge na rubovima usana…:))

    1. HVALA DRAGA MOJA!
      DUGO SAM SE OMIŠLJALA DA LI DA OBJAVIM OVU PJESMU I NA KRAJU ETO TO I UČINIH.
      TAKO SAM SE OSJEĆALA.OD TOG DATUMA SE TRUDIM DRŽATI OSMJEH NA LICU.NE VOLIM LJUDIMA POKAZIVATI SVOJU BOL.ETO SAMO VI NA PORTALU KROZ MOJE PJESME UPOZNAJETE MENE U PRAVOM SVJETLU.
      POZZ DRAGA MOJA.ŠALJEM TI OSMJEH ZA KOJI SAM SE NAPELA POSLEDNJIM ATOMOM SNAGE :)))

  4. Divno je kada se možemo nekome otkriti…barem na ovaj način…manje boli bol kada ju podjelimo s onima koji razumiju…Hvala ti što nam otkrivaš sebe u stihovima…mislim da ne postoji iskreniji i ljepši način!!
    A kad bih ti mogla poslati malo svojih atoma osmjeha…eh da se može već bi bili kod tebe:)))

  5. Divno si u stihove pretvorila taj bolni rastanak, nekada malo rastojanja obnovi i ojaca vezu koja je mozda malo nestala u svakodnevnici monotonije i obaveza, glavu gore, ima nade, dragih osmeha skorpi!!!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting